Nastavljamo čitati slikovnice iz serije Pričam ti priču. Jako nam je drag ovaj neobični mačak čija nas ustrajnost i dobrodušnost uvijek razvesele, ali isto tako suosjećamo s njime dok prolazi kroz sve nedaće na svome putu do slave.
Prvo što je mojoj djeci zapelo za oko, ili uho, je naslov ove priče. Baš ih je mučilo kakvo je to ime „Keks“ i zašto se ovaj mačak tako zove. Njihov zaključak je da sigurno jako voli kekse pa su ga zato tako nazvali.
No već na prvoj stranici vidimo da ovaj mačak ne tamani kekse, naprotiv, po doručku na njegovom stolu moglo bi se zaključiti da se zapravo vrlo zdravo hrani. Dakle, osim što nosi šiltericu i ruksak, doručkuje pahuljice s mlijekom, jogurt i svježe cijeđeni sok od naranče, odlazi i na jutarnje trčanje, čita novine, a na jednoj ilustraciji smo vidjeli i da odlazi u dućan po namirnice, i to na rolama, kao da je sve to sasvim normalna rutina u mačjem životu.
Ovaj naš mačak ima puno dobrih strana, velik je i snažan, dobar je plivač, pristojan je i uglađen, a neko vrijeme je čak učio i francuski, pa je lako pronalazio posao. No kasnije vidimo da ga je njegova najveća vrlina najviše koštala.
Okušao se prvo kao zaštitar u skladištu, ali ga je šef najurio jer je nekom „sam-svoj-majstor mišu“ dao malo otpadnog drva. Zatim je bio spasilac, ali ni to nije dugo trajalo jer je mišjoj obitelji dopustio da peca na pristaništu. Najveći fijasko je doživio kada se zaposlio kao konobar u restoranu te jednom mišjem paru dao najbolje mjesto. Kamo god pošao, njegov neuobičajen stav prema miševima izazivao je zgražanje. Kako je moguće da jedan mačak, umjesto da lovi miševe, s njima prijateljuje?
Kako već biva, kada je već mislio da za njega nema nade, život mu je pružio još jednu priliku. Ma koliko se nevjerojatnom činila, upravo je ona bila ona prava. Trebao je prijateljsku pomoć, a kako je svojom dobrotom zadužio mnoge, rado su mu uzvratili uslugu.
Na kraju je uspio pronaći i zadržati savršen posao i to baš zahvaljujući svojem „društveno neprihvatljivom“ ponašanju.
Ilustracije su vrlo duhovite, rado ih proučavamo i stalno tražimo neke nove detalje. Jako vole proučavati ilustraciju grada u kojemu mačak živi, zamišljati gdje se što nalazi i gdje se to Keks na svojim rolama uputio.
Djecu od malih nogu učimo važnosti pomaganja, no ova priča daje priliku da porazgovaramo o još nekim važnim temama – stereotipima i predrasudama koji se javljaju i među djecom i to zabrinjavajuće rano.
Ako mačak može biti prijatelj miševima, može li se dječak igrati lutkicama i kuhinjom, voljeti crvenu ili ružičastu boju? Osobno, djecu učim da postoje osnovne i izvedene boje, nikako muške i ženske, kako boje, tako ni igračke, zanimanja i sve ostalo što se netko sjetio ukalupiti.
Jako me pogodi kada mi dijete dođe iz vrtića sav u čudu jer su mu rekli da je curica jer je slagao Hello Kitty slagalicu.
Zato im uvijek rado ponudim priče poput ove, koje ohrabruju originalnost i plivanje protiv struje, potiču prihvaćenje različitosti i ulijevaju nadu da će se dobrodušnost, koliko god se besmislenom i uzaludnom činila, na kraju ipak isplatiti.
Ilustrator: Pascal Biet
Prijevod: Ivan Ott
Izdavač: Školska knjiga, 2004.
Preporučen dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 28
