Ovo je svakako jedna potpuno drugačija priča za laku noć, koju je prvi put možda ipak bolje djeci čitati prije nego se smrači😃.
Ipak, sve ovisi o plahosti djeteta. Da će izazvati neke traume, sigurno neće, da će privući pažnju i na početku ubrzati poneko srdašce, raširiti okice i uzrokovati čvršće stiskanje uz odraslu osobu koja čita, lako moguće. No vrijedi ostati hrabar tih nekoliko stranica jer kraj je stvarno neočekivan i simpatičan. Nakon prvog čitanja djeca će potpuno drugačije gledati na nju, a možda i na neke druge stvari.
Ono što je sigurno, ova slojevita, tajanstvena, napeta, spektakularno ilustrirana priča o suočavanju sa strahom od nepoznatoga, ali i velikoj želji za slobodom, zagolicat će svačiju maštu. Čitat ćete ju opet i opet i svaki put ćete otkriti nešto novo.

Što ili tko je zapravo Grotlyn? To ostaje tajnom sve do kraja slikovnice, iako se odgovor skriva već na naslovnici, što sam i sama tek kasnije shvatila. I to mi je drago jer sam baš uživala u neizvjesnosti. Ime Grotlyn je autor izmislio i zapravo je spoj riječi groteskno, gremlin i goblin, i ima baš zloslutan prizvuk. Grotlyna nitko nije vidio, ali priče o njemu se šapuću posvuda i ulijevaju strah. Poslije saznajemo, sasvim neopravdano. Kroz cijelu priču autor nam daje tragove koji nas vode rješenju zagonetke.

Početak priče je prikazan na fantastično ilustriranoj duplerici koja prikazuje glavne likove priče. To su djevojčica Rubi, dječak Sam, policajac Vickers te stari ulični orguljaš.
Navečer, dok se penje stubama prema spavaćoj sobi, djevojčići Rubi u glavi odzvanja zvuk mehaničkih orgulja koje je taj dan čula na ulici.

„I know when the Grotlyn’s been
Slipping through your house unseen...
But what at first we think to be,
The eye does blindly make us see.“

Dok prestrašena leži u krevetu čuje neko tapkanje preko mračne sobe. Tješi se da je to samo miš, ali iza zvuka koji kroz dimnjak nestaje u noć skriva se nešto mnogo neobičnije. Ono što mi vidimo je petrolejska lampa koju netko konopcem odvlači za sobom. To je prvi trag. I dalje u strahu Rubi se nada da se tajanstveni stvor neće vratiti. Tu slijedi meni najljepši dio:

„But dont be scared to sleep – to dream!
For things are not quite what they seem.“

Grotlyn zatim dolazi do dječaka Sama koji je upravo sjeo odmoriti od oslikavanja zida i prigristi zalogaj sočnog sendviča s marmeladom koji se nije slučajno našao u priči. Znate li možda kojemu, djeci omiljenom liku je upravo taj sendvič bio omiljeni? 😊

Tajanstveni stvor nastavlja se šuljati gradom, ostavljajući iza sebe blatne tragove i uzimajući naizgled nepovezane stvari. Viđen je u uknjižnici, u parku, u smočnici i odasvud je uzeo ponešto: komad sira, limenku keksića, konopac, svilene rupčiće, petrolejsku lampu, kutiju s alatom, kotač, košaru i još neke sitnice. Sve to trebalo je malome „lopovu“ u ostvarenju pomno smišljenog plana. Rezao je tkaninu, savijao žicu, vezao čvorove, vješto majstorirao sa škarama, iglom i kliještima, sve dok nije izgradio svoj „veličanstveni izum“ koji ga je odveo u slobodu. Ono što je u početku izgledalo kao krađa ispostavilo se kao posuđivanje u više svrhe, a ono što je izgledalo zastrašujuće otkriveno je u bezopasnom, neodoljivom obliku.

Moji dječaci vole priče koje izazivaju određenu, malecku dozu straha,. Zmajčeku je početak bio ipak maaaalo prenapet. Mišića to nije previše diralo i od početka je bio jako znatiželjan o čemu se tu zapravo radi. Vidite da je sama naslovnica već pomalo mračna i tajanstvena. Iza priče i ilustracija stoji nagrađivani i vjerujem mnogima omiljeni autor i ilustrator Benji Davies. „Djedov otok“ i „Olujni kit“ prevedeni su na hrvatski jezik, nadam se da će prevesti i „The Storm Whale in Winter“ i „Grandma Bird“, koji su nastavci priče o dječaku Noi. U ožujku izlazi još jedna divotica pod naslovom „Tad“.

The Grotlyn je njegova jedina priča pisana u rimi. Zapravo, prvo ju je pisao u prozi, no odlučio se prebaciti na rimu jer mu je nedostajalo ritmičnosti. I dobro da je, jer ovako zvuči odlično.

Negdje sam pročitala kako je autor ovu slikovnicu napisao kao jednu vrstu pobjede nad vlastitim strahom od mraka koji ga je pratio u djetinjstvu. I moja djeca se boje potpunog mraka, moramo barem malo odškrinuti vrata dok spavaju. U strahu su velike i oči i uši pa nam se učini da čujemo i vidimo stvari koje ne postoje. Ova priča poručuje da mrak ne mora skrivati nužno nešto ružno i strašno, sjene mogu biti i zabavne, a ono što nam se činilo kao veliko zubato čudovište može biti samo sjena, vjetar, šuštanje lišća, neka noćna ptičica ili obična mačka.

Ilustracije su fantastične, savršeno je prikazana mračnost i tajanstvenost grada (konkretno Londona) iz viktorijanskog doba, gdje se otkriva veliki utjecaj poezije E.A. Poa na autorovo stvaralštvo.

Istaknula bih duplerice na početku i na kraju koje savršeno zaokružuju priču. Osim mnoštva detalja koji se zapaze na prvu, na svakoj stranici je puno toga vješto skriveno, a priči daje dodatnu dubinu.

Vrlo su zanimljive igre sjena. U prvoj verziji stanovnici gradića su bili prikazani kao odrasle osobe, no autor je ipak odlučio priču ispričati preko dječjih likova, smatrajući kako će se djeca tako lakše povezati s pričom. Odrasli su jedino stari orguljaš i policajac. Upravo je on djeci bio najsimpatičniji lik.

Mene je oduševilo kada sam saznala da jedan od likova predstavlja ni manje ni više nego E.A. Poa, a na jednoj ilustraciji je i naslov pjesme američke pjevačice koja se preziva isto kao najpoznatiji književni predstavnik mračnoga i tajanstvenoga.
Naslovnica slikovnice se razlikuje, ovisno radi li se o mekom ili tvrdom uvezu. Mi imamo meki i sad mi je žao što sam bila škrta izdvojiti par dolara više za tvrdi uvez jer mi se nekako više sviđa, ne otkriva toliko kao ova.

Nakladnik: HarperCollins Publishers, 2017.
Preporučena dob: 4+
Uvez: meki
Broj stranica: 32