Jučer, nakon hladnog, vjetrovitog, migrenom ispunjenog i "vraćamo se u vrtić nakon tjedana provedenih doma" dana, svima nam je trebalo jedno dobro ušuškavanje.
Inače prvo slikovnicu pročitam sama kako bih se upoznala s tekstom i ilustracijama i tako je što uvjerljivije predstavila djeci. Ipak, jučer smo to prvo čitanje odradili zajedno. Već dugo mi je na popisu želja i kad sam je jučer napokon kupila, a uzevši u obzir i meteorološke (ne)prilike koje stižu, htjela sam je što prije pročitati. Srećom, Mišonja i Zmajček su prihvatili moj prijedlog jer njihova je riječ pri izboru štiva ipak zadnja.
Dakle, dugo, ali stvarno dugo nisam pročitala bolju priču. A oduševila je i dječake.
Već me sam početak nasmijao i pridobio. Mama medvjedica i njezino umiljato mladunče zavukli su se u toplinu i tišinu svoje udobne špilje, zajedno sa šišmišima. Baš kako i treba biti kada dolazi zima. Ali ne i u ovoj špilji. Mama i malac su se meškoljili i prevrtali, nešto je tu bilo čudno. Mama kao mama, umorna i željna odmora već bi nekako možda i zaspala, ali njezino drago mladunče ne prestaje zapitkivati i izmišljati razloge protiv spavanja. Taj početni dijalog je toliko simpatičan, duhovit, ali i životan, poznat i frustrirajuć (za mamu, naravno) da su čak i moji dečki s vragolastim osmijehom komentirali: "Tako je i kod nas kada nas tjeraš spavati!" Osim što sam se zaljubila u način pripovijedanja i toliko životan humor, jako mi se svidio i poučni karakter koji se nastavlja kroz cijelu priču. Već na početku djeca saznaju da, osim medvjeda, zimski san spavaju i šišmiši u špiljama, žabe u mulju, jazavac, jež i puh. Samo, u ovoj priči, svi oni su budni.
Ukratko, pretoplo je, nema snijega i ni jedna životinja ne može zaspati. A krivac je jedna tvrdoglava patka kojoj je dosta stalnog seljakanja pa je jednostavno odlučila postati – stanarica. Stoga je mudrica iskoristila razigranost i zaljubljenost sjevernog vjetra (Sjeverca Dječarca) kako bi s njim skovala plan kako zadržati Babu Zimu što dalje. Umjesto hladnog vjetra i snijega stiže topli, raspjevani Južnjak koji je zaslužan (ili kriv) što je patkin plan otkriven. Ljuta Baba Zima i Sjeverac ipak stižu i tu dolazi do obrata radnje. Likovi su jako zanimljivi i dopadljivi, dijalozi pomno smišljeni i izrazito duhoviti, no i poučni, opisi detaljni, a ilustracije su priči dale još jednu dimenziju i stavile točku na i.
Djeca su se iskreno smijala opisu i ilustraciji Babe Zime, a njezina ljutnja uz sve to bila im je komična.
Neću vam u detalje pisati o tijeku radnje, reći ću tek da je vrlo, vrlo zanimljiv, napet i originalan. Kod ove bajke je važno ono što ona svojom dinamikom i načinom pripovijedanja izaziva kod djece, ali i kod roditelja koji djeci čitaju.
Priznajem da nekad jedva čekam zadnju stranicu slikovnice kako bih dečke što prije “sprašila” u krevet. Volim ja njih iznad svega, volim i čitanje, ali neki dani su teži i duži od drugih. E, čitajući ovu knjigu došlo mi je da djeci kažem: “Hej, ajmo napraviti predstavu! Odmah!” Ali nisam. Što ne znači da neću već sutra. Jer ova bajka je stvorena upravo za to – dramatizaciju. Dok čitate spontano ćete mijenjati glas, hukati, šuškati, zavijati i proizvoditi razne druge zvukove, gestikulirati, mrštiti se, mucati, cvokotati zubima, plesati, pjevati pa čak i “repati” (ako sam mogla ja, može svatko) stihove koji se javljaju u dijalozima.
Najveća preporuka je zapravo činjenica kako su dva umorna i šmrcava četverogodišnjaka neizmjerno uživala u ovoj ne baš kratkoj bajci. Nakon čitanja sami su je još neko vrijeme listali i promatrali ilustracije glumeći nestašnog Sjeverca i ljutu Babu Zimu. Dok ih Ljuta Mama nije natjerala na spavanje.
Autoričino dugogodišnje iskustvo u dramatizaciji tekstova iznjedrilo je ovaj biser koji je idealan materijal za igrokaze na školskim priredbama, ali i za pravu predstavu u kazalištu. Znam da bih bila prva u redu za kupnju ulaznica.
Ilustracije: Tajana Ivić
Izdavač: Ibis grafika, 2017.
Preporučena dob: 5+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 32
