Tragovi prstića i zgužvane stranice najbolji su pokazatelj koliko su puta naši mali čitatelji prelistali i pročitali ovu slikovnicu u samo tri dana. Vjerujem da će im dugo, ako ne i zauvijek, ostati u sjećanju jer je upravo ovo prva slikovnica koju su samostalno pročitali. Sad se „kočoperim“, znam, ali i to je samo jedna od osobina nas ljudi, posebno one podvrste „ponosna mama“, po kojima smo sličniji životinjama nego mislimo.
Tekst je toliko jednostavan, sažet, vedar, ritmičan, gotovo pjevan, da ih ni one dvije poduže, neobične riječi (ljepostasan i kočoperje) nisu obeshrabrile.

Ipak, autorovu bilješku nakon priče sam im pročitala ja, prije nego smo i dotaknuli osnovni tekst, i nakon toga počela je prava avantura.

Upravo zato ću i početi od kraja prema početku jer nam se na kraju otkriva cilj koji je autor imao na umu pri stvaranju ove galerije ljepote i raznolikosti.

Naime, u slikovnici nam je autor prikazao jedinke čak 91 životinjske vrste. Osim što su to neke od njegovih najdražih životinja još je važnija činjenica da su mnoge od njih u opasnosti od izumiranja.
Kratko se spominju neki od najčešćih uzroka te katastrofe, kategorije ugroženosti te načini na koje svatko od nas, pa i djeca, mogu povećati svijest o postojanju i ugroženosti životinjskih vrsta. A prvi korak pri ekološkom osvještenju je upravo jednostavna, svakodnevna riječ koja se nalazi u naslovu i provlači kroz cijelu priču, pozdrav kojim sve započinje: „Zdravo!“
Da bismo nešto mogli cijeniti, čuvati i širiti svijest o njegovom postojanju, ljepoti i ugroženosti prvo to trebamo sami upoznati.
„Zdravo“ baš i nije uobičajen pozdrav u našem svakodnevnom govoru pa smo razgovarali zašto baš taj izraz i koje bismo druge pozdrave mogli upotrijebiti, ovisno o dobu dana ili sugovorniku.

Prije čitanja veliki interes im je pobudila unutrašnja strana korica na kraju slikovnice. Preko cijele duplerice naslikano je pravo životinjsko carstvo gdje su se dječaci bacili u pronalazak njima već poznatih životinja. Nakon duuugog proučavanja prepoznali su (manje-više točno) oko 30-ak životinja koje su već vidjeli, uglavnom po nekim slikovnicama i enciklopedijama. Ali ostalo je još mnogo, mnogo nepoznatog što treba istražiti. Zatim su uočili nekakav popis s brojevima i isto tako brojčano označene slike mnoštva životinja. Nije im dugo trebalo da povežu da su tu imena svih životinja. Neka su napisana na hrvatskom jeziku, neka na latinskom.
Čitali smo jedno po jedno ime i odmah tražili odgovarajuću sličicu životinje. No uočili su da uz neka imena pišu još neke riječi i slova u zagradama pa smo morali odmah riješiti i taj misterij.
Naime, uz imena životinja naveden je i stupanj njihove ugroženosti, u skladu s podacima Međunarodne unije za očuvanje prirode, čija je članica i Hrvatska.
Tu je krenula lavina pitanja:

- Što znači da je životinja gotovo ugrožena?“
- A zašto je panda osjetljiva životinja?
- Koja je razlika između ugroženih i kritično ugroženih životinja?

Srećom, zadovoljilo ih je moje kratko, laičko objašnjenje pa smo nakon „samo“ nešto više od sat vremena napokon počeli stvarno i čitati slikovnicu. Uz obećanje da ćemo pretražiti knjižnice, knjižare, youtube kanale i liste dokumentarnih programa i pronaći sve (a kad djeca kažu sve budite sigurni da tako i misle) o tim jadnim životinjama. Pošto smo prije ove slikovnice čitali slikovnicu „Plači, srce...“, koja se bavi temom smrti, bili su posebno empatični i tužni zbog svih tih ugroženih životinja.

Spontano su počeli sami čitati i mic po mic, uz malu pomoć oko onih ljepostasnih i kočopernih, uspjeli su je pročitati sami. I što zbog ponosa, što zbog velikog interesa, pročitali su je još desetke puta, svaki put još vedrije i još uživljenije.

Za vikend smo se poigrali škaricama, ljepilom i bojama i izradili neke od životinja koje su ih se najviše dojmile. Ja sam im crtala, oni rezali, lijepili, oslikavali i istinski uživali u tome.
Ovo je samo jedan od primjera kako ova slikovnica može poslužiti kao izvrstan poticaj na likovno stvaralaštvo, a i jednostavnije grafomotoricke vježbe.
Potaknut će na prepoznavanje i crtanje različitih vrsta crta (ravnih, zakrivljenih, isprekidanih), uzoraka (točkica, prugica), oblika i boja, imenovanje dijelova dijela, istraživanje različitih struktura (krzno, perje, bodlje, ljuske), oponašanja rikanja, cijukanja, pijukanja i ostalih zvukova, kao i oponašanje kretanja životinja, što uvijek izazove ogromno veselje.
Djeci mlađe školske dobi slikovnica može poslužiti kao poticaj za istraživanje o životinjskom svijetu, u jezičnom izražavanju pri vježbama opisivanja, kao poticaj na satu likovne kulture, a može vas inspirirati i za plesne koreografije.

Stranicu za stranicom, pozdravili smo mnoštvo prekrasnih, neobičnih, smiješnih i nekih zastrašujućih životinja. Svaka od njih posebna je na svoj način, ali isto tako po nekoj osobini čini par nekoj drugoj, na prvi pogled nesparivoj životinji.

Ilustracije su, kako je i navedeno na prvoj stranici slikovnice, izvedene u različitim medijima, kao što su rezani papir, olovke u boji, uljne pastele, markeri i računalo. I dok s jedne strane, pomno oslikavajući svako perce, bodlju, boje i uzorke na tijelu životinja, autor pokušava što detaljnije i realističnije prikazati njihov fascinantni svijet, tako s druge strane prikazujući ih sve s karikirano velikim očima čini nevjerojatno simpatičnima pa i pomalo komičnima, a djeci vrlo dopadljivima.
Zanimljiv je odnos u kojemu su životinje prikazane. Promatrajući ih, čini nam se da se i one međusobno pozdravljaju svojim repovima, jezicima, šiljcima navrh nosa ili perajama.

Slikovnica je puna kontrasta, počevši od crne i bijele mačke za koje nam je na prvi pogled jasno po čemu su slične, po čemu različite. No onda vidimo crnu mačku i crnog medvjeda, pandu, zebru i malecku ribu koje povezuje ista boja, dok su po ostalim osobinama potpuno različite.
Već na sljedećoj duplerici događa se pravi vatromet žarkih boja. Ptice, ribe, gmazovi i neobična lišću-nalik-stvorenja izazivaju pravo divljenje. Slijede neke znane i nepoznate: prugaste i točkaste životinje; divovske i majušne; životinje s neobično dugim/velikih jezikom, ušima, nosom ili rukama; životinje s perajama, oklopima, ljuskama i kracima; tihe i glasne; divlje i krhke; neke kojima se divimo zbog predivnog perja i neke koje se kočopere (ovo je bilo posebno zanimljivo objašnjavati – tko se, zbog čega i kako kočoperi, kočoperimo li se ponekad i sami i je li to poželjna ili ne baš dobrodošla osobina u društvu).

Zahvaljujući prijevodu Lare Hölbling Matković tekst je dobio sasvim novu notu humora i vedrine, koju čak nisam toliko primijetila u originalu.
Najdraži dio teksta, koji svaki put izazove navale smijeha je:

„Zdravo susjede!
Zdravo, kućo stara!“ ,

a i „kočoperje“ i sve izvedenice te riječi te „ljepostasan“ su postale hit - riječi u našoj kući.

Poticaji koje pruža ovo naizgled jednostavno djelo su mnogobrojni, potrebno je samo otvoriti slikovnicu i zakoračiti u predivan, raznolik, a opet toliko osjetljiv i međuovisan životinjski svijet, o kojemu, na kraju krajeva, i mi kao ljudi ovisimo.

Ovo je još jedna od onih slikovnica koja će jednako oduševiti i potaknuti na mnoge aktivnosti kako one najmlađe, tako i stariju djecu, ali i odrasle. Jer nikada nismo premaleni ili preveliki da pokažemo zanimanje za svijet u kojemu živimo i empatiju prema najranjivijima.

Prijevod: Lara Hölbling Matković
Izdavač: ArTresor naklada, 2019.
Preporučena dob:3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 48