Jedna od najpoznatijih i najpriznatijih austrijskih spisateljica za djecu i mlade te dobitnica mnogih nagrada, od kojih su najistaknutije Andersenova nagrada i Memorijalna nagrada Astrid Lindgren, u svojim pričama na prvo mjesto stavlja dijete, te se ne ustručava otvoreno progovarati o teškim, ali itekako prisutnim, životnim temama. No čak i kada govori o najtežim situacijama čini to uz vedar i duhovit ton, na potpuno nekonvencionalan i pomalo buntovnički način. Upravo zbog takvog karakterističnog načina pripovijedanja njezin način pisanja uspoređivali su s književnim radom Astrid Lindgren. Nazivali su je odvjetnicom djece i društveno potlačenih skupina.
U svojim djelima iskazuje poštivanje prema djetetu te često upravo djeca najjasnije vide ono istinski važno i ispravno. Vrijednosti iz svog djetinstva i roditeljskog doma prožela je i kroz svoje priče pa se odnos roditelja i djeteta zasniva na međusobnom poštivanju, razumijevanju i uvijek dobrodošloj dozi humora. Dječje, ali i roditeljske slabosti ne osuđuju te smatra da ih treba prihvatiti bez osuđivanja.
Objavljeno je više od 150 njezinih knjiga za djecu i mlade, prevede su na 20-ak svjetskih jezika, a u hrvatskim izdanjima možemo pronaći knjige “Konrad ili dijete iz limenke” i “Olfi među ženama”, namijenjene djeci starije školske dobi te “Priče o jazavcu Jošku” za mlađi uzrast.
U pričama o simpatičnom jazavcu Jošku, koje su namijenjene djeci predškolske i mlađe školske dobi, zadržala je svoj prepoznatljivi stil, svježinu, humor i jednostavnost.
Svaka od četiri priče donosi jednu dogodovštinu iz života ovog šumskog stanovnika. Priče su vrlo vedre i duhovite, na djeci razumljiv način progovara o njima bliskim temama (nesuglasice s vršnjacima, želja za stvarima koje imaju drugi, dječji strahovi...).
Često koristi razgovorni jezik što je djeci bilo osobito simpatično jer ne pročitaju često u nekoj slikovnici da netko nekoga „trkne u stražnjicu“, da će netko „skapati od gladi“, ili da tata uzrujan upita: „ Imate li vi imalo mozga u glavi?“
A naučili su i što znači „zakopati ratnu sjekiru“. 😀
Joško je dobrodušan, pravedan, znatiželjan, zaigran i uporan, no kao i sva djeca i on povremeno ima neke svoje “muhice” i prohtjeve. Kao kada poželi crvenu kapu kakvu imaju svi u školi osim njega. Iako njegovi roditelji znaju da ne trebaju ispuniti baš svaku dječju željicu, shvaćaju koliko mu to znači pa mu je ipak odluče nabaviti. No uz svu dobru volju nailaze na niz simpatičnih, smiješnih i otežavajućih situacija koje zajedno pokušavaju riješiti. I što im je teže išlo, to je mama bila sve upornija i komičnija u namjeri da Joško dobije tu kapicu. I kako to ponekad biva pa nas djeca najviše iznenade kada to najmanje očekujemo, pred sam cilj Joško, čak i uz poticaj roditelja da nastavi, odustaje od toliko željene kapice jer da bi je dobio morao bi učiniti na štetu nekome drugome. Shvaća da su neke stvari ipak važnije i vrijednije od drugih.
I upravo na ovom primjeru vidimo kako roditelji nisu mudriji sami time što su stariji i veći od Joška te da djeca ponekad i potpuno sama, bez prodika i stalnog “pametovanja” znaju i mogu donijeti ispravnu odluku. A za ovo svoje dobročinstvo bio je nagrađen na način koji nas je baš nasmijao.
I u ostalim pričama, iako uz malo sreće, savjete, podršku i pomoć roditelja i prijatelja, Joško se trudi sam suočiti sa svojim problemima te ih, zahvaljujući domišljatosti i onome spontanom, iskrenom i dječjem u sebi, uspijeva riješiti.
Tako se hrabro i mudro suočio s nasilnim zecom koji ga je stalno mučio i zadirkivao, potrudio se pronaći mamino omiljeno cvijeće za njezin rođendan, te se zbog osjećaja odgovornosti i dužnosti usudio kročiti u šumu unatoč strahu od strašnog čudovišta. Na trenutke smo se zabrinuli za njegovu sigurnost, ali na kraju svake priče smo s olakšanjem odahnuli jer se sve posložilo baš kako treba.
Ovakav iskreni pogled na svijet kroz dječje oči te lakoća pripovijedanja kojim ga autorica donosi pred male čitatelje pravo je osvježenje i iskreno sam i sama uživala u čitanju ovih priča. Ništa manje dopadljive nisu ni simpatične, pomalo retro ilustracije koje vedrinom i elementima humora pričama daju dodatnu dražesnost.
Jeste li upoznali jazavca Joška? Kakvi su vaši dojmovi?
Ako još niste svakako mu dajte priliku, naše simpatije je vrlo lako osvojio.
Ilustracije: Erhart Dietl
Prijevod: Dunja Flegar
Izdavač: Planet Zoe, 2016.
Preporučena dob: 4+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 64
