Emily Horn: Pas Očalinko i pjevačice s Rahelina imanja

Jeste li u djetinjstvu voljeli vaditi odjeću iz maminog ormara i drangulije iz kutija za nakit pa se preodijevati i tako nakinđureni paradirati po kući u prevelikim cipelama?
Znam da sam ja uživala u takvim pothvatima i redovito sam izluđivala tete "posuđujući" njihove stvari i glumeći velike dame, pjevačice i glumice. Gledala se Dinastija i slušali New Kids On The Block i Madonna, pa sam često znala zasjati cijelim spektrom fluorescentnog, s neizostavnim volanima, naramenicama, onim pletenim čarapama bez stopala, zelenim ružom za usne koji kada se mažeš čudom postane ružičast, ogromnim gumicama za kosu i natapiranim šiškama, koje sam redovno (i ukoso) sama rezala. A tek kada bi me pustili na tavan, otkrivao se cijeli jedan novi svijet, a sreći i čuđenju nije bilo kraja.

I danas djeca vole ulaziti u razne uloge, ogrtati se plaštevima, kruniti tijarama, skrivati iza prevelikih šešira i naočala, ukrašavati zveckavim nakitom i šljokičavim modnim dodatcima. Rado se pretvaraju u likove iz slikovnica i crtića ili pak u neke samo njima poznate zamišljene junake.

Osim mnogima omiljene „Oprostite... jeste li vi vještica“, u seriji Pričam ti priču objavljena je i ova slikovnica iste autorice. Šašava ekipa s jednog seoskog imanja sasvim slučajno se našla usred avanture života. Zahvaljujući jednoj zaboravljenoj staroj košari skoro preko noći su od običnih domaćih životinja postali prave pjevačke zvijezde. I dobrotvorci. No osim nedvojbene kreativnosti i talenta iza njihovog uspjeha je stajao i uporan i naporan rad.

Sve je počelo kada je Rahela, simpatična djevojka s malog seoskog imanja, odlučila u grad odvesti košaru stare odjeće za dobrotvornu školsku prodaju. No toga dana imala je još mnogo drugih obaveza i mnogo drugih stvari za spakirati u automobil pa je košaru zaboravila. Dok je pas Ralf uzalud trčao za njom pokušavajući je pozvati natrag, dvije vesele seke Koke već su se dohvatile košare i u njoj pronašle stare slamnate šešire koji su im stajali kao saliveni. Tako sređene osjećale su se baš šik pa su se šepurile po imanju izazivajući opće oduševljenje ostalih životinja. I krave su čule za blago iz košare pa su i one pohitale i okitile se raznim đinđama, lepazama i šalovima te se tako sređene i same sebi otmjene gracioznim koračićima uputile u šetnju imanjem, vrlo ljubazno pozdravljajući svaku životinju na koju bi naišle.
Ni pas Ralf nije mogao odoljeti pa je zavirivši u košaru pronašao baš zgodne naočale i havajsku košulju u kojoj si je izgledao tako cool da je svoj novi izgled odlučio pokazati svima. Pošto je jedini od životinja imao vozačku dozvolu, kamionom je krenuo prema gradu, a putem su mu se pridružile i seke Koke i krave. Kao da sve ovo nije bilo dovoljno neobično, još su odlučili i zapjevati i zaplesati.

Njihova vlasnica Rahela nije bila nimalo sretna kada ih je vidjela sa svojim stvarima koje su bile namijenjene sasvim drugoj svrsi. A njima se njihov novi imidž toliko svidio da su jasno, glasno i jednoglasno odbili vratiti kostime. Ipak, domišljata učiteljica imala je plan kako istovremeno pomoći školi, a da se životinje ne moraju odreći svoga blaga. Zajedničkim trudom, radom i ustupcima postigli su veliki uspjeh i barem nakratko kolotečinu začinili daškom slave i glamura. A činjenica da su uz sve to pomogli djeci skupiti prihode za školsku knjižnicu njihovu zabavnu epizodu učinila je još slađom.

Nakon čitanja ove priče možda i sami odlučite s djecom prekopati stare tavane, podrume ili ormare. Sigurno ćete pronaći stvari koje vam više ne trebaju, a nekome bi još mogle koristiti. Osim što ćete se zabaviti učinit ćete dobro djelo. Ni jedno ni drugo nikada nije naodmet.

Ilustracije: Ursula Bucher
Prijevod: Ivan Ott
Izdavač: Školska knjiga, 2004.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 36