Kada pomislim na slikovnice o Maji, pomislim na sretno, bezbrižno djetinjstvo. Pomislimo na dane koje smo od jutra do večeri provodili vani, trčeći dvorištem, livadama ili sokacima. Nismo imali ni igraonice, ni rođendaonice, ni gomilu igračaka, ni police ispunjene knjigama, već nekoliko, uglavnom dobivenih slikovnica koje si čuvao kao oči u glavi. Svijet nam je svakoga dana bio nova pozornica na kojoj smo mogli biti što god smo zamislili. A zamišljali smo toliko toga.
Navečer, umorni od cjelodnevnog uživljavanja, istraživanja, trčanja, pentranja i padanja ušuškali bismo se i slušali priče koje su nam čitali odrasli. Maštali smo i sanjali o svim tim zanimljivim pričama, želeći ih i sami doživjeti te usnivali sa slikom predivnih ilustracija krajeva u koje smo željeli kročiti, makar u snovima.
Priče o Maji su nas vodile u mnoge čarobne svjetove, ispunjene igrom za koju nam igračke uopće nisu ni trebale. Bude mi slike, zvukove i mirise koji su se zavukli duboko u srce. Mirišu mi na bakinu posteljinu, u kojoj sam ih toliko puta listala, a kasnije i čitala. Spletom okolnosti, ostala sam bez svih stvari iz djetinjstva, pa tako i bez tih nekoliko dragocijenih slikovnica. Upravo zato sam bila neizmjerno sretna kada sam saznala za nova izdanja koja su došla iz izdavačke kuće Profil. Pružila mi se prilika da dio najljepših i najnježnijih uspomena podijelim sa svojom djecom i učinim ih dijelom i njihovog djetinjstva.
Tople, nježne i poučne priče popraćene su predivnim ilustracijama koje osobito detaljno prikazuju osjećaje kojima su prožeti likovi i zbog kojih tako lako djeci postanu bliski i dragi. Potiču znatiželju, pomnije promatranje i istraživanje okoline, strpljenje i upornost pri svladavanju raznih vještina, ali pričaju i o svakodnevnim dječjim dogodovštinama, pomažu u suočavanju s raznim izazovima i strahovima, poučavaju i potiču razvijanje odnosa poštivanja unutar obitelji, u igri s prijateljima ili ljubimcima te prema okolišu. A kako tek rasplamsavaju maštu!
Prvu slikovnicu o nježnoj, razigranoj i vrlo ljupkoj Maji te njezinom bratu Mišku i preslatkim ljubimcima, psiću Žući i maci Mimi moji dječaci su dobili pred prošli Božić. „Maja i božićna želja“ bila je jedna od knjiga iz našega knjiškog adventskog kalendara. Na moju veliku radost, Maja je osvojila njihove simpatije već na prvo čitanje. Od tada smo nabavili i pročitali gotovo sve Majine avanture. Nedostaju nam samo dvije: „Maja i njezin prijatelj vrapčić“ te „Maja – zaštitnica prirode“, no mislim da je proljeće idealno vrijeme da nabavimo i njih.
Kako je za sutra najavljen maskenbal u vrtiću, već nekoliko dana vlada pravo uzbuđenje. Maske su odavno spremne. Stoga me nimalo nije iznenadilo kada su za ušuškavanje izabrali upravo priču „Maja se maskira“.
Nakon što je dobila pozivnicu za maskenbal, Maja je bilo neodlučna u što se maskirati. Izbor je bio šarolik, od princeze ili vile, preko mačke i klauna pa sve do divovske lizalice ili čak svadbene torte. Nisu joj uspjeli pomoći savjetima čak ni Mimi ni Žućo. Mama je načula što muči Maju pa ju je odvela gospođi Cvijeti koja je šivala kostime za glumce i zabavljače. Mami se najviše svidio kostim sunovrata, a Maji ružičastog tulipana pa ih je obadva ponijela doma kako bi ih još jednom isprobala. No dok je uživljeno plesala po sobi primijetila je poderotinu na rubu duge ružičaste haljine. Bila je uvjerena da je to njezina krivica. Preplavljena osjećajem straha, krivnje i srama, odlučila je to prešutjeti mami te sama zašiti rupu na haljini. Na rubu suza odlazi do gospođe Cvijete i vraća haljine, odustavši od odlaska na maskenbal. No na povratku doma dočeka ju iznenađenje. A kako su tek bili iznenađeni Mimi i Žućo kada im je Maja natuknula planove koje ima za njih.
Ilustracije: Marcel Marlier
Prijevod: Andrea Pongrac
Izdavač: Profil, 2017.
Preporučena dob: 4+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 24
