You've successfully subscribed to Miš i Zmaj
Great! Next, complete checkout for full access to Miš i Zmaj
Welcome back! You've successfully signed in.
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Ivana Šivak: Velika gužva u Uskršnjem selu

Ivana Šivak: Velika gužva u Uskršnjem selu

. 3 min

Znate li uopće kada i zašto su se zečevi i jaja počeli povezivati s Uskrsom?
Mene je upravo ova slikovnica potaknula da malo detaljnije proučim otkud su doskakutali uskršnji zečevi i zašto pisanice donose oni, a ne uskršnje kokoši. No pričekat ću još nekoliko godina prije nego te legende i priče podijelim i s djecom. Neka još malo vjeruju u čudesa i vesele, duhovite priče, baš poput ove.

U kotlini podno Uskršnje planine nalazi se Uskršnje Selo, maleno pitomo mjesto koje posebno oživi u proljeće, kada kreću pripreme za Uskrs. Stanovnici tog sela, zečevi, kokoši, pilići (i jedan pijetao) svake godine marljivo i složno rade kako bi sve bilo spremno na vrijeme.
Koke nose jaja, a zečevi ih pažljivim, strpljivim bojanjem pretvaraju u prekrasne pisanice. Najveći zec, Olaf, bio je gradonačelnik Uskršnjeg Sela. Baš je u svom ateljeu dovršavao bojanje jedne pisanice kada je sav zadihan doskakutao špijunski sivi zeko i obavijestio ga o buni koja se sprema u velikom crvenom kokošinjcu. Predvodila ju je riđa kvočka Frida, vjerujući da se nepravedno zečeve zove uskršnjima, a ne njih te da su u cijeloj toj priči potpuno zanemarene. A smetalo joj je i što je baš zec gradonačelnik. Uskoro je ispred gradonačelnikove kuće organiziran pravi pravcati prosvjed.


Nakon pregovora je odlučeno: zamijeniti će zadatke. Zečevi će preuzeti brigu o jajima i pilićima, a kokama su prepušteni kistovi, boje pa i uloga gradonačelnika, tj. gradonačelnice.
Tu se potvrdilo dobro poznato pravilo: prije nego sudiš o drugima trebaš probati hodati u njihovim cipelama. Ili u ovom slučaju sjediti u njihovom gnijezdu.
Ono što jednima lako polazi od ruke drugima može stvoriti mnogo muke.
Nakon mnogo uzaludnog sjedenja i obojanog perja kokoši i zečevi, složniji nego ikada, odluče natjerati Olafa I Fridu da zaborave na ponos i tvrdoglavost te vrate stvari na prijašnje stanje. I koliko god bilo teško ispričati se i priznati pogrešku još je teže pretvarati se da si nešto što nisi.

Dokazali su da su svačije sposobnosti i postignuća, ma koliko se nama banalni činili, vrijedni poštovanja. Iza njih često stoji mnogo truda i rada.
Isto tako, ne trebamo se (a još manje djecu) forsirati na stvari koje nam ne idu od ruke, samo kako bismo drugima nešto dokazali ili preko djece pokušali ostvariti neke svoje neispunjene snove. Šteta nastala u takvim pokušajima često se uoči prekasno, a razočarenja i povrijeđenost dugo se i teško liječe.
Postoji jedna zgodna izreka:
“Svatko je genijalac. Međutim ako prosuđuješ ribu na osnovu njene sposobnosti da se penje uz drvo ona će cijeli život provesti u uvjerenju da je glupa.”

Ipak, iako mi bojanje pisanica nikad nije bilo jača strana, to me neće spriječiti da izvadimo i boje i lukovicu i djetelinu i sva moguća pomagala i s dečkima uživam u šaranju. Jer što je par razbijenih jaja i ofarbanih prstića u usporedbi s veseljem koje takvi zajednički trenutci donose?!

Ilustracije: Iva Risek
Izdavač: Turistička naklada, 2019.
Preporučena dob: 3+
Uvez: meki
Broj stranica: 24