You've successfully subscribed to Miš i Zmaj
Great! Next, complete checkout for full access to Miš i Zmaj
Welcome back! You've successfully signed in.
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Jean-Pierre Siméon: Ovo je pjesma koja liječi ribe

Jean-Pierre Siméon: Ovo je pjesma koja liječi ribe

. 5 min

Dugo nisam ništa objavila. Čitamo svaki dan, imamo dosta novih naslova, mnogo toga poželim podijeliti s vama koji pratite našu stranicu, započela sam pisati nekoliko osvrta, dosta fotografirala, ali stalno nešto fali... Vremena, koncentracije, riječi, ustrajnosti, spontanosti.
Čekam onaj neki unutarnji klik ili vjetar u leđa, kako god se to zvalo. Upravo u tome je problem...čekam.
U tom čekanju sebično i neopravdano sam čuvala previše stvarno dobrih dječjih knjiga koje zaslužuju da se na njih skrene pažnja.
Definitivno još nisam pronašla svoju pjesmu, ali sam pronašla jednu koju vam od srca želim preporučiti.

„Ovo je pjesma koja liječi ribe“ je slikovnica koja zaslužuje mnogo pažnje. Napisao ju je francuski pjesnik, pisac i dramatičar Jean-Pierre Siméon. Vrlo lako mi je postala najdražom ovogodišnjom slikovnicom, a kada je i sami pročitate shvatit ćete i zašto.

Već od same najave joj se radujem jer me još ni jedan naslov izdavačke kuće Meandar Media nije razočarao. Štoviše, uvijek me očaraju. I mene i djecu jer, ma koliko mi se neka slikovnica na prvu činila „prevelikom“ i nerazumljivom za njihovu dob, sve su im se svidjele i ni jedna nije bila zaboravljena nakon jednog čitanja.

Bila sam toliko nestrpljiva da sam potražila englesko izdanje nakon čega sam je poželjela imati još jučer.
Jako me zanimalo kako će zvučati u prijevodu. Kao i svi dosadašnji prijevodi vrsne i nagrađivane prevoditeljice Vande Mikšić i ovaj je vrhunski. Nisam stručnjak za književnost ni prijevode, ali kada neko djelo čitate s velikom lakoćom, a istovremeno izazove stanje uma i duha koje je ovo izazvalo, znam da je to prava stvar koju želim čitati svojoj djeci. No prvo sam je skrila od njih i čekala da zaspu kako bih je prvi put pročitala sama i u miru. I kakve je samo divne osjećaje probudila u meni.
Poezija je to života oslikana pravim malim umjetničkim djelima i spakirana među kvalitetne tvrde, na dodir iznimno ugodne korice. Pravi dašak svježine i ljepote, protkan taman odmjerenom dozom humora.

Ukratko, „Ovo je pjesma koja liječi ribe“ je predivna priča o jednom brižnom dječaku koji u pokušaju pronalaska odgovora na pitanje što je to pjesma pronalazi i odgovore na mnoga veća životna pitanja, samo toga nije ni svjestan. Artur je zabrinut za svoju ribicu Leona, kojega, vjeruje, muči smrtonosna bolest zvana dosada. Nisam baš sigurna kome je tu dosadno, Arturu ili Leonu, no to nije ni bitno. Bitno da Artur ima veoma mudru majku koja lijek protiv dosade vidi upravo tamo gdje i sama volim posegnuti kada djeca počnu pokazivati simptome te opake bolesti, u čarobnom svijetu riječi. Pjesma je lijek, i to ona koju će sam morati smisliti. No kako će Artur smisliti pjesmu kada ne zna ni što pjesma zapravo je?
Tu počinje njegova potraga za odgovorom. Traži u kuhinji, plakaru s metlama, pod maminim i tatim krevetom, no tamo nalazi samo tjesteninu, krpe za brisanje i prašinu, personificirane i vrlo duhovite prikazane.

„Beba tu bjezme,
reče krpa za pod
koja je uvijek
prehlađena.“

Kako ne uspijeva pronaći odgovor u svojoj kući Artur potraži pomoć od „uvijek zatreskanog do ušiju i preko“ prodavača bicikala Lala, pekarice Kružić (koja je baš prodavala kruh gospođi Križić), starog susjeda Mahmuda, koji mu „od šuba odgovara“, od svojeg kanarinca koji „ima sve ptičje osim mozga, od svoje relativno moderne bake koja ima novi super cool žuti auto bez krova te na kraju od djeda koji često piše pjesme umjesto da popravi vodokotlić, ali dobro je poznato da upravo pjesnici najteže znaju objasniti što je to pjesma. Razočaran, Artur se vraća i teška srca priznaje Leonu da nije uspio pronaći pjesmu. No uspio je zapravo mnogo više nego je svjestan.


Slikovnica je puna predivnih pjesničkih slika koje je jedinstvenim ilustracijama oživio francuski ilustrator Olivier Tallec. Vjerno prikazuju što pjesma predstavlja svakom od živopisnih likova kojima se Artur obratio u potrazi za odgovorom te u kojim naoko običnim životnim situacijama su je oni pronašli. Djeci je najdraža ilustracija bakinog odgovora:

"Kad navučeš,
Moj Arture, stari pulover naopako,
on bude kao nov.
Pjesma obrne i izvrne riječi
i hop, svijet bude kao nov.“,

jer se upravo okretanjem ove duplerice slika prikazuje u pravom svjetlu.

Dojmila ih se i ilustracija Artura koji, stojeći visoko na vatrogasnom vozilu i vozilu hitne pomoći, recitira ono što je spoznao o pjesmi kroz svoju upornu potragu.

"Pjesma,
to je kad su ti usta puna neba.
ona je topla kao pogača:
ma koliko da je jedeš,
uvijek je ima.

Pjesma,
to je kad se čuje
kako kamenu kuca srce,
kad riječi zamahnu krilima.
Ona je poj u krletci.

Pjesma,
to su riječi naglavce,
I hop!
Svijet je nov.“

Kod djece je izazvala upravo onakav efekt kakav želim da knjige izazivaju. Nakon prvog čitanja su djelovali dosta zbunjeno, no to ih nije spriječilo da ponovo posegnu za njom već istog dana. Već nakon trećeg čitanja krenula je lavina pitanja. Svaki put se duže zadrže na ilustracijama, promatraju i komentiraju, razmišljaju i iščuđavaju se.

Shvatili su da je Artur želio pomoći ribici, da je bio brižan i nježan prema njoj, da je pjesma nešto jako komplicirano i može se skriti svugdje, ali je često nema baš tamo gdje tražiš i da je ok tražiti dalje čak i ako ne nađeš ono što tražiš od prve. Naučili su što je rododendron, helikon i što znači nešto napraviti „iz šuba“.
Nasmijala su ih slovca od tjestenine koja mlitavo pričaju, prehlađena krpa za brisanje koja odgovara kroz nos i prašina ispod maminog i tatinog kreveta koja frflja dok govori. Ali im nikako nije jasno zašto se kanarinac pretvorio u tetu s crvenom kosom i odletio. Možda je skriveno značenje u tome što ptica nosi ime poznatog starogrčkog pisca komedija, Aristofana. Možda, možemo samo nagađati. A kako tek šutnja može biti pjesma?!
I super je što im toliko toga nije jasno jer sam sigurna da će ih to potaknuti da još mnogo puta pročitamo i promotrimo ovu zanimljivu pjesmu koja nekako i ne liči na pjesmu.

Dakle, hoće li ova slikovnica djeci (a i odraslima) otkriti što je to pjesma?
Baš i ne. Ali će ih svakako inspirirati i potaknuti da razmišljaju, ne samo o poeziji, nego novom načinu promatranja života uopće, da traže svoju pjesmu kamo god krenuli i da dovoljno dobro naćule uši, rašire oči i otvore srca i um kako bi je mogli prepoznati kada im bude u blizini. Da se ne boje čak ni okrenuti naglavačke u želji za novim, drugačijim, možda upravo baš tako savršeno naopakim pogledom na svijet.

Ilustracije: Olivier Tallec
Prijevod: Vanda Mikšić
Izdavač: MeandarMedia, 2019.
Preporučena dob: 4-8 godina
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 42