“Vjerojatno se mnogima dogodilo da prolazeći kraj ogledala krišom bace pogled na njega I neugodno se iznenade. Osjete da su nekako premaleni, preslabašni, čini im se da imaju klempave uši ili u krivu stranu prćast nosić. I uvijek pomisle na one druge, navodno veće, jače ili ljepše. Ova knjiga upravo je i namijenjena onima koji su se barem jednom osjetili premalenima ili preslabašnima.”

Kestutis Kasparavičius

Posezanje za ukusnim slasticama, osobito u vrijeme blagdana, ponekad se zna maaaalo oteti kontroli. Koliko je važno ipak ne pretjerivati s tim slatkim zalogajčićima pokazao nam je zec Mrkvus.

Prije nego je postao Mrkvus Veliki bio je zapravo poprilično malen, pa su ga zvali Mrkvić. Baš poput većine mališana i on je htio što prije postati velik i snažan, baš poput susjeda medvjeda, velikog izjelice i ljubitelja slatkiša. Tako je svoje uobičajene obroke od mrkve, kupusa i svježe djetelinice odlučio zamijeniti samo najfinijim i naslađim tortama, kolačima i pecivima. Uskoro je postao tako ogroman da je kuća postala pretijesna pa su njegovi roditelji morali preseliti u šator u dvorištu. No tako samome postalo mu je jako dosadno i bilo mu je žao roditelja pa je odlučio izaći i promijeniti nešto u svojem životu. Svojom ogromnom pojavom izazivao je strah I zaprepaštenje prolaznika. No tada se dogodio susret koji je sve promijenio. Upoznao je dražesnu bijelu zečicu Franjicu koja mu je otkrila specijalnu umjerenu dijetu od povrća koja mu je trebala pomoći da opet postane onaj stari, živahni, skakutavi Mrkvus. U Plesnoj školi koju su zajedno pohađali sreli su mnogo neobičnih likova, a među njima je bilo čak i poznatih lica. Mrkvusu nije bilo lako, ali uz pravu podršku nije odustao. I nakon nekog vremena, ne zna se točno da li od plesa ili od povrća ili od ljubavi, postajao je sve tanji. A s vremenom je i dijeta od povrća postala blaža.

Iako je ovo podugačka priča dječacima se svidjela i uspjeli smo je pročitati u jednoj večeri. Posebno im se svidio dio kada su Mrkvusa iz kuće izvlačili vatrogasnim kamionom, a primijetila sam da im je dio s plesom bio malo zamorniji.

Meni je već sam pogled na naslovnicu otvorio apetit, i za slasticama i za čitanjem. Koliko su me oduševile i priče i ilustracije ovoga začudnog, pomaknutog, genijalnog autora i ilustratora govori činjenica da sam za našu kućnu knjižnicu nabavila (i naravno pročitala) sva njegova djela. Većinu sam čitala i djeci i svaki put su pozorno slušali, a još pozornije promatrali.

Njegov stil je toliko poseban da ćete već na prvi pogled prepoznati njegove knjige među stotinama drugih. A onda ćete ih poželjeti uzeti, otvoriti, prelistati, pročitati, i čitati i gledati ponovno i ponovno. I tražit ćete posebno mjesto za odložiti je, nikako ne na policu s drugim knjigama, jer osim što su vizualno prekrasne služit će i kao podsjetnik da je u redu (barem) s vremena na vrijeme biti drugačiji, čak i "malo uvrnut". Njegove priče i ilustracije otvaraju drugačiji pogled na zivot i naizgled obične stvari iz svakodnevice.
Ovo je neki potpuno novi svijet kakav bih voljela da se uvuče u glave i srca moje djece.

Osim što je je ova knjiga pravi melem i za oči i za uši dobro će doći i kao podsjetnik na važnost zdrave prehrane i općenito zdravoga načina života. No djeci poručuje i još nešto jako važno; da su savršeni upravo takvi kakvi jesu. I to im trebamo stalno govoriti i pokazivati jer potpora i ljubav najbližih prvi su korak prema stvaranju pozitivne slike o sebi.

U teškim trenutcima, kada se i sami osjećate maleno i nevažno, otključajte one čarobne škrinjice sa svim vašim sitnim radostima. Nagradite se ponekom slasticom, omiljenom glazbom, plesom ili čitanjem dobre knjige. A Kasparavičiusove su sve odlične.

Prijevod: Mirjana Bračko
Izdavač : Ibis grafika, 2013.
Preporučena dob: 6+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 63