Priča o jabukama govori o ekološkom uzgoju i važnosti očuvanja domaćih vrsta jabuka. Upozorava na važnost zaštite zdravog načina života i ekostandarda te prikazuje razliku života u gradu i na selu. Uz to upoznaje djecu s raznim domaćim životinjama i plodovima zemlje koji se uzgajaju na seoskim gospodarstvima, s naglaskom na različite domaće sorte i primjene jabuka.
Ivica je dječak koji s roditeljima živi u velikom gradu, u neboderu okruženom asfaltom, visokim zgradama, šumom raznih antena, prometnih znakova i reklama te bukom automobila. Dok s balkona promatra gradski metež na pamet mu padaju sloboda i mir koje pruža imanje njegovih djeda i bake koji žive na selu.
Odlazak kod bake i djeda pružao mu je potpuno drugačije iskustvo: čisti zrak, slobodu trčkaranja livadama, brigu o domaćim životinjama, upoznavanje raznih poljoprivrednih kultura, učenje o razlikama korisnih i štetnih biljaka i spoznaju da ono što izvana izgleda lijepo ne mora uvijek značiti i najbolji izbor.
"Iza kuće nalazio se veliki voćnjak s jabukama, šljivama, kruškama i dunjama, a početkom ljeta znalo se tu naći i slasnih vrtnih jagoda."
"Ivica je od djeda i bake naučio puno toga o životinjama: čime se hrane, kad se razmnožavaju, kako dugo žive, od čega pobolijevaju, kako se liječe..."
Jedna zgoda s djedom se Ivicu posebno dojmila te ju je kasnije rado prepričavao i drugima.
Dok su jednog dana prolazili kroz voćnjak Ivici je pažnju privuklo stablo s velikim crvenim jabukama te je zamolio djeda da mu jednu ubere kako bi se osladio. Djed mu pak reče da dobro razmisli želi li baš tu ili možda ima i boljih jabuka.
"Ne znam ima li boljih, ali ljepših sigurno nema. Mora da su i odlična okusa kad su tako lijepe i velike, je li tako?"
Tada mu je djed ispričao zanimljivu priču o tom stablu jabuka. Ta je jabuka, naime, prije nekoliko godina obolijevala pa su je poprskali sredstvom protiv štetočina, a kako se ne bi sasušila morali su je prskati i narednih godina. Te jabuke možda izgledaju primamljivo, no okus im je loš, a i štetne su za zdravlje.
Umjesto toga djed mu predloži da kuša drugu jabuku, koja nije izgledala tako lijepo, ali nije prskana i vrlo je ukusna. Ivica je i dalje bio sumnjičav pa ipak zagrize komad one velike crvene jabuke i brzo požali jer se uvjerio da je djed govorio istinu.
"Djed je bio jako zadovoljan time što je Ivici zapravo otkrio jednu važniju istinu: da nije vanjska ljepota dokaz prave vrijednosti.
Unutarnja ljepota je uvijek važnija."
Tako je Ivica postao pravi poznavatelj jabuka, a kasnije i student voćarstva koji je i dalje rado dolazio u posjet djedu na selo.
Uz ovu priču i mi smo naučili nešto više o ovoj kraljici voća. Saznali smo da postoje mnoge domaće sorte jabuka (petrovača, ljepocvjetka, lederka, kajzerica, jonatan, jonagold i mnoge druge), da se od jabuka mogu napraviti ukusni sokići, štrudle i kolači, jabučni ocat i neko ljuto piće za odrasle. Osim toga rado se zasladimo i zdravim čipsom od jabuke, drobljencem od jabuka ili ukusnim jabukama u šlafroku.
Ipak, najslađe nam je pred kralj ljeta ubrati jabuku s vlastitog stabla u dvorištu, koliko god malena i "nesavršena" bila.
Volimo ovu priču i divne su mi neobične, retro ilustracije, čak i font izgleda zanimljivo i privlačno na prvu. Ipak, pokazao se kao ne baš sretan izbor, barem nama ne. Teško ga je čitati i meni, a posebno djeci koja su početnici u čitanju. Bez obzira na to, potražite Priču o jabukama, svašta ćete naučiti.
Tekst: Marijan Sinković
Ilustracije: Darko Jakić
Nakladnik: Hum naklada, 2005.
Preporučena dob: 4+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 24
