Vjerujem kako se većina vas, kada je pročitala naslov ove priče, sjetila popularnog crtanog filma „Maša i medo“.
E pa ovo nije priča o toj Maši niti o tom medvjedu. Ovo bi mogla biti priča o njezinoj pra-pra-prabaki.
Jedan pogled na naslovnicu odaje očitu razliku medvjeda iz priče i onoga iz crtića. Naime, ovo nije mrki medvjed kojega smo navikli gledati na ekranima, već bijeli. Iako su u prirodi bijeli medvjedi jedna od najopasnijih (ali i najugroženijih životinjskih vrsta), ovdje ga vidimo u potpuno drugačijem svjetlu. I dok u crtiću Maša jadnog medvjeda vrti oko malog prsta, u priči je situacija nešto drugačija. Medvjed je mnogo odvažniji i odlučniji, a Maša je poslušna, marljiva i savjesna. Ovu rusku narodnu bajku pronaći ćete i u zbirci „Priče iz cijeloga svijeta“, također u izdanju Znanja.

Poput većine bajki, i ova počinje nekoć davno, davno, negdje u dalekoj i golemoj Rusiji. U kućici nadomak šume, s bakom i djedom, živjela je vesela, razigrana i znatiželjna djevojčica Maša. Živjeli su idilično. Maša je dane provodila s prijateljicama, većinom na svježem zraku, istražujući svijet oko sebe. Baka i djed su uživali gledajući svoju mezimicu kako raste. Jednog ljetnog dana Maša je s prijateljicama pošla u šumu brati gljive i jagode. Baka i djed su je upozorili da se ne odvaja od prijateljica jer u šumi vrebaju razne opasnosti. No igra i znatiželjna dječja priroda učinili su svoje. Maša se udaljila od ostalih djevojčica. Shvatila je da je izgubljena. Shvatila je i da je pogriješila što nije ozbiljnije doživjela bakino i djedovo upozorenje. Ipak, djevojčica je bila veoma hrabra te je odlučila pronaći put do kuće. Hodajući sve dublje u šumu naišla je na kolibicu. No nije slutila da tu neće pronaći pomoć, nego tek početak velikih nevolja. Bila je to medvjedova koliba, ali on nije bio unutra. U šumi je tražio med. Maša je odlučila čekati vlasnika kolibe, nadajući se kako će je on odvesti natrag do bake i djeda. Susret Maše i medvjeda izazvao je obostano iznenađenje. I dok je medvjedu „pala sjekira u med“, Maši se ideja da ostane u kolibi nije svidjela. No nije imala izbora. Medo je u Maši našao dugo željeno društvo, ali i pomoćnika u obavljanju kućanskih poslova. No mala pametnica je s vremenom dobila ideju kako nadmudriti velikog medvjeda i vratiti se kući. Kako je djevojčica uspjela nadmudriti medvjeda pročitajte (i s užitkom gledajte) u ovoj čarobno lijepoj, kvalitetnoj slikovnici.

Priču je ilustrirala vrhunska umjetnica Ana Grigorjev, čije smo bogate, nesvakidašnje lijepe ilustracije vidjeli u dosad objavljenim pričama (Čarobnjak iz Oza, Palčica, Orašar i kralj miševa, Snježna kraljica te Princeza u magarećoj koži). Njezine ilustracije nikako ne ostaju u sjeni priče, ma koliko priča poznata i omiljena bila.
Kako je i sama izjavila, želja joj je bila „svojim ilustracijama pružiti djeci čaroliju i ushićenje koje su njezina, i starije generacije osjećale zavirivši u lijepo ilustriranu knjigu“. Majstorski zadržava izvornost priče i istovremeno je nadograđuje svojoj osobnom impresijom. Potrudila se prikazati bogatstvo i ljepotu ruske tradcijske kulture, čije elemente vidimo u odjeći likova te interijeru medine kolibe (babuške ili točnije - matrjoške, oslikane zidni drveni ukrasi, ruska princeza kao porculanska lutka i mnogi drugi).
Likovi su bajkovito, a opet nekako realno prikazani. Dosta pozornosti je posvetila i ekspresiji likova.
Djevojčice su prave ljepotice, njihova lica odišu vedrinom i bezbrižnošću, a velike oči su im ispunjene posebnim sjajem. Ilustracije bake i djeda odaju mudrost, brižnost i blagost, ali i teret godina i teškog posla koji se obavljao u ruralnim sredinama. U priči ćete saznati kako je upravo marljivost osobina koja je krasila i Mašu.
Medvjed, iako velik i snažan, nije nimalo grub ni opasan. Samo je jako usamljen. Njegov blagi pogled otkriva zapravo jednu vrlo nježnu dušicu. Sitne životne radosti pronalazio je u svakodnevnoj potrazi za medom, šivanju te čaju i medenjacima. Pazio je i na svoj izgled jer cijelo vrijeme nosi raskošne ruske marame s prepoznatljivim cvjetnim motivima.
Fascinirali su me i prekrasni pejzaži, a upravo su njih nekako najjače doživjela i djeca. Komentirali su kako je Maši sigurno lijepo juriti prostranim livadama, mamile su ih slatke jagode i poželjeli su se igrati skrivača u šumi. No ta prekrasna, osunčana šuma, u trenutku kada je Maša shvatila da je sama i izgubljena, poprimila je mistične, plavkaste tonove. Tada je moje nježno zmajsko dijete ručicama prekrilo oči. Mrvičicu se javio strah. Iako priču poznaju od prije, nisu bili sasvim sigurni što će se dogoditi, hoće li Mašu napasti neka šumska zvjerčica ili će možda pasti u neku šumsku zamku.Odahnuli su kada je Maša stigla do medine kolibe. Bila im je baš lijepa. Ali nisu bili sigurni je li medo dobar ili zao. Sve dok ga nisu ugledali kako sa šarenom maramom oko vrata, na romobilu, s punom kantom meda dolazi iz šume. „Pa to je jedan zaigran i vrijedan medo“, zaključiili su. Odmah su prepoznali babušku, no uslijedilo je 101 „Što je ovo i čemu to služi?", jer osim nje, medo je imao kolibu punu zanimljivih i šarenih stvarčica.

Priča djeci može biti poticajna za upoznavanje nove kulture, istraživanje elemenata bogate ruske tradicije, što dalje može biti poticaj za likovno stvaralaštvo. No priču i medin lik možemo iskoristiti i kako bismo djecu upozorili na opasnoti izumiranja koje prijete polarnom bijelom medvjedu i ostalim ugroženim životinjskim vrstama.

Ovo je zaista divna divna slikovnica, baš kakvu trebamo u ovih hladnim, bezbojnim danima. Zagrnite se dekicom sa svojim mališanima i uz čaj i medenjake uživajte u ljepoti koja se nalazi baš na svakoj stranici.

Prepričala: Svetlana Kurćubić Ružić
Ilustracije: Ana Grigorjev
Nakladnik: Znanje
Preporučena dob: 4+
Uvez: tvrdi – spužvasti
Broj stranica: 64