Kada se isprepletu ogroman slikarski i spisateljski talent, ljubav, divljenje i poštovanje prema moru, nevjerojatna lakoća pripovijedanja punog poetike te stvaralaštvo posvećeno djeci nastaju ovakve posebne, pažnje vrijedne slikovnice u kojima su se mašta i stvarnost ispreplele u predivne priče za djecu i odrasle.

Dok ih čitamo i gledamo, autorica nam je pružila priliku da svijet oko sebe barem nakratko opet pogledamo dječjim očima te kroz priče o životu jednog plavetnog kita, jednog brodića i sanjarenje jednog starog morskog vuka, naučimo gledati, prepoznavati i voljeti neke stare, dobro poznate stvari na novi način. Prisutna je i poučna nota jer se na kraju slikovnica „Mauro – plavetni kit“ i „Marino“ nalaze jasno, sažeto, ali veoma poučno napisani pojmovnici u kojima su objašnjeni pojmovi koji su velikim tiskanim slovima istaknuti u priči. Ti pojmovi su jako važni za bolje razumijevanje priče, a ovako je ne narušavaju i ne „razvlače“.

„MAURO – PLAVETNI KIT“ priča je koja nas vodi u morske dubine u kojima žive jata plavetnih kitova, najvećih bića na našoj planeti. Priču je ispričao glavni lik, maleni kit Mauro.
Prvi dio priče otkriva da kitovi, iako žive u moru, nisu ribe, već sisavci; zašto moraju izranjati na površinu; čemu im služi otvor na vrhu glave; kako dobivaju imena; kako možemo čuti njihov pjev; čime se i kako hrane; kako se okupljaju za seobu u toplije krajeve, moguće razloge nasukavanja te zašto im je čovjek ponekad najveći neprijatelj. Dok nas upoznaje sa svojom porodicom, Mauro je još zametak u majčinoj utrobi.

„Osjećam se sigurnim i zaštićenim, sklupčan u blizini majčina srca. Najvećeg srca na svijetu!“

Nakon rođenja, baš kao i naša djeca, i mladunci plavetnih kitova moraju svladati razne vještine neophodne za opstanak u plavim prostranstvima pri povratku u sjeverna mora: plivanje, ronjenje, lovljenje račića... Na povratku kući doživio je zastrašujuću pustolovinu koja je ipak sretno završila. Upravo je u čast novog prijateljstva koje se iz toga događaja razvilo Mauro i dobio svoje ime.
Slikovnica je 2013. godine nagrađena nagradama Ovca u kutiji, za najbolju hrvatsku slikovnicu, te Pohvala Nagrade Grigor Viteza.

„MARINO“

Baš poput ljudi, i brodovi tijekom svoga životnog putovanja doživljavaju vedre, ali i olujne dane.
Ponekad ulovimo povoljan vjetar pa raširimo jedra i odlučno plovimo ususret novim doživljajima. Ponekad se osjećamo snažno, imamo osjećaj da smo pomireni sa sobom, okruženi smo prijateljima, povezani s društvom i prirodom, spremni smo za izazove i lako se uklapamo u igru života. No ponekad se dogodi i nasukavanje, i to često baš na naizgled sigurnom terenu, doživimo brodolom, nađemo se nespremni usred oluje. Ali čak i kada nam se čini da nam se kormilo otelo kontroli i sve nas vuče prema dnu postoji nada. Bilo da pronađemo snagu i sami pokrpamo poderana jedra ili dopustimo da nam pomognu i pokrpaju nas drugi. Možemo se uzdići i iz svega izaći obnovljeni i osnaženi. Možda je potrebno na neko vrijeme baciti sidro i predahnuti, „resetirati se“ pa nastaviti plovidbu.
Upravo takav je bio život ovog brodića, čiji je lik inspiriran starom hrvatskom gajetom. Priča prati njegov život od „rađanja“ u brodogradilištu i porinuća, kroz razne zgode i nezgode do njegovih zrelih godina.

"Lijepo je biti BROD. Uputiti se prema OBZORU na veliko putovanje. Razgovarati s vjetrom. Biti prijatelj galebovima i dupinima.„

Marino je volio svoj život, volio je more i ljude koji žive uz more, volio je promatrati djecu i uživati u golicanju njihovih nožica dok se penju po njemu. Ali preživio je i težak brodolom nakon kojeg se u remontu sprijateljio s drugim ozlijeđenim brodovima. Našao se i usred strašne oluje, no pomogli su mu kitovi i dupini. Posebno je uživao u pogledu na noćno nebo, no osim što se divio ljepoti zvijezda, poznavanje njihovog položaja bilo mu je jako važno za određivanje i održavanje smjera plovidbe. Osim zvijezda, u orijentaciji pomažu i kompas, a ako ga na brodu nema, treba potražiti pomoć svjetionika.

Na kraju slikovnice je Mali pomorski pojmovnik u kojemu možete saznati značenje pojmova gajeta, flota, jedrilje, ruža vjetrova, trabakul i još mnogih drugih koji će djeci olakšati razumijevanje priče.

Za ovu slikovnicu Manuela Vladić-Maštruko je uvrštena na IBBY Honour List za 2015. godinu., što je veliko (zasluženo) priznanje.

„SAN O MORU“ riječima i ilustracijama donosi pred nas najljepše prizore, osjećaje i želje vezane uz more. No to je priča koja otkriva i želju za slobodom te u sebi isprepliće elemente stvarnosti i snova. Pripovijeda nam je simpatični „kapetan“, kako su ga djeca nazvala, koji najviše voli sanjariti o moru. Poput svakog morskog vuka ima dugu bradu, a upravo po dužini brade mjeri se ugled svakog moreplovca. Nosi mornarsku majicu i ima kapetansku lulu, koju često zagubi.

Njegov san je ploviti velikim brodovima i morskim prostranstvima, a kada ga pritisnu brige svojim čamčićem se uputi na more. Dok sjedi u njemu, s nogama uronjenim u more, zadubljeno gleda ispod površine vode i divi se moruzgvama i vlasuljama, školjkama, puževima, rakovima, morskom kokotiću, lokardicama i kovačima, arbunima, inćunima i ostaloj raskoši koja se skriva u moru i oko njega. Sanjarenje ga odvodi na veliki brod kojim plovi prema otvorenom moru, što nas nije nimalo začudilo, jer sanjarima i djeci ništa se ne čini nemogućim. Zaslijepljen ljepotom i sjajem blještavih morskih valova uživa u igri s ribama i (neuspješno) pokušava ribariti.Odmara na stijenama upijajući posljednje zrake zalazećeg sunca, diveći se prekrasnom rumenilu sutona i svjetlosti noćnih zvijezda, svjetionika i plantona. Roneći kroz tamne morske dubine susreće i plavetne kitove i pridružuje se njihovoj pjesmi. Nakon uzbudljive noći i jutarnjeg leta s galebovima završava svoju avanturu buđenjem u svome domu, s lulom u ruci i nogama u lavoru.

Nije razočaran, jer dobro zna da ni njegove želje ni sva ljepota koju more daruje ne nestaju buđenjem. Sanjarenje, koje uz ovu slikovnicu neizostavno dolazi, baš kao i morska pučina, djeluju tako opuštajuće i donose osjećaj slobode i leta van granica zbilje.

Autorica predivnim opisima i nestvarno lijepim ilustracijama dočarava ugođaj i boje dana, sutona, noćne tmine i jutarnjeg buđenja, ali i nenametljivo i vrlo živopisno upoznaje čitatelja sa životom na moru. Kroz priču smo osim vrsta riba i ostalih životinja koje žive u našem Jadranskom moru saznali kako se „ribari na sviću“, a kako „na vršu“, kojim sve plovilima možemo ploviti morem, što je plima, a što oseka, ali prava ljepota slikovnice je sloboda koja se čitatelju nudi u stvaranju vlastitih sličica i doživljaja.

Posebno zanimljivi i originalni detalji u ovoj slikovnici su ilustracije riba i brodića koji su zapravo nastali od naplavljenog drveta. Koloristički izražajno, usklađujući boje s pojedinim dijelom dana u kojemu se radnja događa, dočarano je bogatstvo i raznolikost života u moru, živost koja vlada tijekom dana, toplina i opuštenost kojom krajolik odiše u suton, mir i tajanstvenost tamnih dubina te svježina buđenja novoga dana.

Autorica nas je s lakoćom uspjela uvući u priču. Na trenutke, ako zatvorite oči, zaista možete osjetiti sunce, sol i morski povjetarac na koži, čuti zvukove morskih valova, brodskih sirena i galebova, a ako se usudite dovoljno prepustiti možda vas priča i mašta ponesu duboko ispod morske površine pa zaronite s plavetnim kitovima ili se vinete iznad otočića i pridružite zaigranom letu galebova.
Možda vam ne uspije od prve. Ali ne dajte se obeshrabriti. Jer sa snovima, baš kao i s morem, ponekad valja biti strpljiv.

O AUTORICI

Manuela Vladić-Maštruko rođena je i odrasla u Zadru, a školovala se u Zagrebu, gdje je 1985. godine diplomirala slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti, u klasi profesora Ferdinanda Kulmera.
Priredila je 30 samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Uz profesionalni umjetnički rad bavi se praktičnim i istraživačkim radom u području dječjeg likovnog stvaralaštva. 1995. godine osniva autorski Likovni studio za djecu i mlade „Mela“, a 2014. godine Udrugu Arte Insula za interkulturalni dijalog. Autorica je brojnih multimedijalnih projekata za djecu i odrasle. Surađuje s brojnim kulturnim institucijama I odgojno-obrazovnim ustanovama na osmišljavanju i vođenju pedagoških programa vezanih uz kulturne sadržaje. Napisala je i ilustrirala 12 autorskih slikovnica te ilustrirala brojne slikovnice hrvatskih i stranih književnika za djecu.
Za svoj umjetnički rad primila je više nagrada i priznanja.
Članica je Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Tekst i ilustracije: Manuela Vladić-Maštruko
Izdavač: Sipar