You've successfully subscribed to Miš i Zmaj
Great! Next, complete checkout for full access to Miš i Zmaj
Welcome back! You've successfully signed in.
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Nicholas Oldland: I sob se želi zabavljati

Nicholas Oldland: I sob se želi zabavljati

. 6 min

Slikovnice iz serije „Život u divljini“, o tri super simpatična prijatelja iz srca kanadske prirode, pravi su dašah svježine. Svaka nas vodi u novu pustolovinu koja zabavlja, nasmijava, ali i nenametljivo poučava.

Dobrodušni, sretni Medo koji voli grliti nam je pokazao snagu zagrljaja i ljepotu dijeljenja ljubavi prema svim bićima.
Zatim se u slikovnici Tri prijatelja u čamcu s najboljim prijateljima, dabrom i sobom, upustio u ludu pustolovinu kanuom u kojoj ih je nesloga gotovo stajala glave. No suradnjom i dogovaranjem uspjeli su sačuvati prijateljstvo i u komadu se domoći obale, mokri, gladni i iscrpljeni, ali zadovoljni i nešto mudriji.

I sob se želi zabavljati još je jedna duhovita priča kanadskog autora i ilustratora, a nastavak je serije u kojoj pratimo avanture i izazove kroz koje prolaze ova tri simpatična, istinska, iako ne uvijek složna prijatelja.
Upravo ova priča pokazuje kako, unatoč svojoj različitosti, pravi prijatelji podržavaju i prihvaćaju jedni druge.

Za razliku od mede i dabra, koji su živjeli život punim plućima i zabavljali se gdje god i kad god bi stigli, sob je bio plah i suzdržan. Propuštao je šljapkanje po lokvicama jer mu je bilo premokro, puštanje zmajeva jer je bilo prevjetrovito, uživancije na snijegu jer mu je bilo prehladno i skakanje u more sa stijena, vjerojatno jer mu je bilo previsoko.


Dok su se drugi zabavljali njemu je vrijeme prolazilo u promatranju. Sve dok ga jednoga dana nije preplavio osjećaj da nešto propušta pa je svu energiju (na vrlo maštovite načine) usmjerio u potragu za djelićem koji je nedostajao.
Dok je jednoga sunčanog dana sjedeći na obali, zaklonjen suncobranom i premazan kremom s visokim zaštitnim faktorom, promatrao prijatelje u još jednoj zabavnoj igri, sob je shvatio:

Treba uhvatiti život za rogove ako želi otkriti ono što propušta.

Odlučio je iskoračiti iz svoje sigurne zone i jedrilicom se otisnuti na morsku pučinu. Kako to u životu i biva, na svome putovanju suočio se s povjetarcima koji su prerasli u pravu divlju oluju iz koje nije vidio izlaz. Posustao, prepustio se sudbini, sreći ili milosti svevišnjeg Soba, što ga je dovelo do pustog otoka na kojemu je odlučio, umjesto očajavati, preuzeti život u svoja kopita i izvući najbolje iz situacije u kojoj se našao.


Uz mnoge vještine koje je svladao kako bi preživio, upoznao je i novog prijatelja, uz kojeg su izazovi s kojima se suočavao bili lakši, a svakodnevica mnogo zabavnija. Vlastitim je primjerom slijedio onu poznatu: „Kada ti život servira velike valove, uzmi dasku za surfanje i uzjaši ih“ . Ili nešto slično.


Ipak, s dolaskom spasonosnog broda, njegovom druženju s Utorkom (zgodno ime za kornjaču) je došao kraj, što je obadvojici teško palo. Ali i rastanci su sastavni dio života. I ponekad mogu značiti „doviđenja“, a ne „zbogom“.
Vraćanje na morsku pučinu punu nepredvidljivosti i opasnosti izazvalo je nesigurnost i strah kod soba, no opet je izabrao „prigrliti život“ na krstarenju.

Na veliko oduševljenje svojih prijatelja, sob se vraća kući s pronađenim komadićem koji mu je prije nedostajao. Iako su ga i prije prihvaćali onakvog kakav je bio, njegovi prijatelji su sretni zbog te promjene. Djelomično zbog toga što će im se napokon pridružiti u svim onim zabavnim aktivnostima, ali sigurna sam većim dijelom jer je ta promjena vidno usrećila njihovog prijatelja.

Simpatični likovi, njihove pustolovine koje djeci djeluju zabavno i primamljivo, jednostavnost i humor koji prožimaju svaku priču i divne, jednostavne i humorom prožete ilustracije učinile su sve tri priče o prijateljima iz kanadske divljine rado čitanima u našem domu.
Vrlo su mi drage ovakve vedre, lake i prozračne slikovnice koje djecu uče toliko toga, ali bez moranja, napornog poučavanja i davanja uputa koje moraju slijediti.

U ovoj priči sobu ni u jednom trenutku prijatelji nisu prigovorili ili ga zadirkivali zbog njegove plahe, povučene i osjetljive prirode. Znali su da je on uz njih čak i dok sjedi po strani, kao što je i on znao da su oni tu za njega. Podržavali su ga u njegovim odlukama, nisu ga zaboravili dok je bio odsutan i raširenih šapa ga dočekali kada se vratio.
Na tako predivno jednostavan način djeci je prikazana bit prijateljstva. Svatko treba pravog prijatelja s kojim će kovati veličanstvene planove i upustiti se u odvažne pothvate. Ali i onoga koji će razumjeti i prihvatiti naše različitosti i strahove i dati nam prostora kada odlučimo poći u neka osobna traganja.

Djeca su različita, neki su introverti, neki ekstroverti, neki su odvažni i uvijek u akciji, neki povučeniji, pasivniji i plašljiviji, no to ne znači da ne mogu međusobno sklapati i graditi divna, dugotrajna prijateljstva. Trebaju samo naučiti prigrliti i poštivati tuđu i svoju različitost.
Doma imam živi primjer toga. Miš i Zmaj, iako blizanci, karakterno su prilično različiti. Jedan je stalno u pokretu, neustrašiv, glasan i neumoran, dok drugi voli odvojiti trenutke samo za sebe, uživa u miru, tišini, opreznije i nesigurnije ulazi u nove stvari. I divno ih je gledati kako se međusobno nadopunjuju, čuvaju, guraju naprijed, podupiru i uče čekanju i ljepoti uživanja u tihim, sporim trenutcima. Zajedno tako rastu, uče, izvlače jedan iz drugoga ono najbolje.


Sobova promjena bi mogla dati krila plahoj dječici i potaknuti ih da pruže priliku novoj igri ili novom prijatelju. Aktivnijim mališanima bi priča mogla osvijestiti potrebu da nekada sami pričekaju, uspore i prilagode se drugačijim pravilima ili tempu igre.

Ovo mi se čini i kao izvrstan podsjetnik nama roditeljima da trebamo prihvatiti činjenicu da je ponekad naše dijete naša sušta suprotnost. Tako ekstrovertan roditelj treba razumjeti da njegovo introvertno dijete funkcionira na različit način od njega samog i ne pokušavati ga učiniti sebi sličnijim. Ako već želimo ohrabriti dijete, u tom ohrabrenju i podršci treba pronaći mjeru kako se to ne bi pretvorilo u nametanje i prisiljavanje.
Upute za “dobro roditeljstvo” nećemo pronaći u knjigama, na internetu, gledajući u kristalnu kuglu, noćno nebo ili ne znam koji izvor “prosvjetljenja” sve ne. Jedino što trebamo gledati i osluškivati su naša djeca. I ne trebamo im dati gotove odgovore niti putokaze. Djeci trebamo dati dva dragocjena dara: korijenje i krila.
Krila, da nauče sanjati, da vjeruju u sebe, slobodno i samostalno istražuju, izrastu u samostalne, snažne i samopozdane osobe koje će jednoga dana odletjeti i primijeniti sve što smo im pomogli naučiti kako bi stvarali, sebe i ljude oko sebe učinili sretnijima, a svijet boljim mjestom za život.
A korijenje, da znaju gdje im je dom u koji se uvijek mogu vratiti, baš onakvi kakvi jesu.

Tekst i ilustracije: Nicholas Oldland
Prijevod: Nataša Ozmec
Nakladnik: Planetopija, 2019.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 32