Još jedna, pričom i ilustracijama, prava blagdanska slikovnica.
Priča je to o pomaganju, važnosti suradnje i vjerovanju u čaroliju.
Bliži se Božić, imanje djeda Bepa je prekriveno snijegom, idiličan prizor. No, nešto ipak nedostaje. Životinje su primijetile kako nema ni jednog jedinog božićnog ukrasa. Razlog tome je djedova teška prehlada koja ga je prikovala za krevet. Životinje postaju zabrinute jer bez okićenog božićnog drvca nema ni Djeda Božićnjaka ni darova. Odluče preuzeti stvar u svoje "ruke".
U pomoć su pozvali i šumske životinje. Shvatili su kako je suradnja jedini način da ostvare svoj plan. Svatko je doprinio i pomogao kako je najbolje znao. I svačiji doprinos je bio jednako važan. Neke životinje su darovale "ukrase" za bor, neke su bile kao stvorene za kićenje nižih grana, neke za visokih, upravo zbog svojih specifičnih osobina i sposobnosti. Čak i one najmanje imale su važnu ulogu u ovom važnom zadatku.

Ovaj dio tako lijepo ističe kako ljepota leži upravo u različitostima.
Kao i životinjice iz ove priče i djeca posjeduju različite sposobnosti i interese i važno je učiti ih kako da prihvate i sebe i druge, baš onakve kakvi jesu.
Iako u opisu piše "lijepa i zabavna" priča, meni se zbog jednog detalja srce ( a i glas dok sam čitala djeci) baš stisnulo.
Naime, djed Bepo živi na svom malom imanju.. Sam. I bolestan. Bez igdje ikoga tko bi mu barem skuhao čaj ili unio dašak božićne radosti u dom.
Sigurna sam da svatko od nas u blizini ima barem jednu takvu osobu. Samu. Bolesnu. Ne nužno staru. Odvojimo malo vremena, pažnje, hrane, odjeće ili igračaka jer to naše "malo" nekome će zagrijati srce i izmamiti osmijeh. Malim znakom pažnje darujemo nekome čaroliju.

Prijevod: Mirjana Vujanić
Izdavač: Forum d.o.o. Zadar, 2014.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi (spužvasti)
Broj stranica: 30