You've successfully subscribed to Miš i Zmaj
Great! Next, complete checkout for full access to Miš i Zmaj
Welcome back! You've successfully signed in.
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Raymond Briggs: The Snowman

Raymond Briggs: The Snowman

. 10 min
"I remember that winter because it had brought the heaviest snow I had ever seen. Snow had fallen steadily all night long and in the morning I woke in a room filled with light and silence, the whole world seemed to be held in a dream-like stillness. It was a magical day... and it was on that day I made The Snowman."

- Raymond Briggs u originalnom uvodu za istoimeni animirani film

Koliko često naiđemo na slikovnicu koja nas oduševi, ali ostanemo razočarani činjenicom da nije prevedena na hrvatski i objavljena i kod nas?
Vjerujem da je odgovor kod mnogih vrlo često. E, pa ako vam se i ova slikovnica na prvi pogled svidjela, ta sitnica vas ne treba obeshrabriti u kupnji. Naime, ovaj britanski klasik je u potpunosti bez teksta pa vas prijevod ni najmanje ne treba brinuti.

Ovu slikovnicu sam nabavila motivirana interesom moje djece za trilogiju Aarona Beckera (Journey, Quest, i Return), također slikovnica bez teksta, koje su ih ovo ljeto očarale. I sama fascinirana njima potražila sam još neke beztekstualne slikovnice, i među ostalima naišla i na ovaj hvaljeni klasik. I dok je kod nas, koliko mi je poznato, objavljena tek jedna takva slikovnica za djecu (Val, autorica Suzy Lee, Atrtesor naklada) na stranom tržištu možete pronaći zaista impresivne primjere. Posebno nam je simpatična i "Look, Rabbits" koja prikazuje jedan dan u životu zečića blizanaca.

Slikovnica The Snowman, autora Raymonda Briggsa, objavljena je 1978. godine i od tada je prodana u više od 8,5 milijuna primjeraka širom svijeta. Priča je prilagođena sceni i nadahnula je film, glazbu, nastavak i brojne kazališne predstave.

Istovremeno, zabavna i tugaljiva, preplavi vas iskrenom dječjom radošću i uzbuđenjem prvog snježnog jutra, no i teškom nostalgijom i melankolijom koju djeca vjerojatno neće osjetiti jer su općenito premladi da bi mogli razumjeti te osjećaje. Djeca će prepoznati osnovni motiv, avanturu dječaka i oživljenog snjegovića, no odrasli će jasno prepoznati i neizbježnost prolaznosti i gubitka, djetetovu želju za slobodom, pokušaj bijega od usamljenosti, jer dječak u priči je očito jedino dijete u obitelji, i još neke složenije teme i probleme.

Bilo bi dobro da sam stala na slikovnici, no krenula sam kopati dublje, gledati animirani film, slušati soundtrack i na kraju sam se dovela do totalne cmoljavosti dvojeći trebam li djeci uopće pokazati animiranu verziju. No jesam i oduševila ih je i nasmijala, a dio koji je mene rastužio njima je djelovao tek kao sasvim logičan slijed radnje. Snjegovići se tope, tako jednostavno biva i uvijek će biti.

Bez ijedne riječi, nježnim, maglovitim ilustracijama nastalim drvenim bojama, stripovskim formatom od 175 sličica, donoseći djetetu blisku, jednostavnu radnju i ispunjenje velike želje mnogih mališana, ova slikovnica nas vodi na pravi vrtuljak emocija.

Priča počinje jednog zimskog jutra, u sobi dječaka koji spava ušuškan u svom toplom krevetu. Ne možete ne primijetiti prugasti uzorak pidžame i već na početku utonuti u svijet 70-ih godina prošlog stoljeća.

Probudivši se, pogledao je kroz prozor te ugledavši snijeg koji je tijekom noći napadao, reagirao poput svakog djeteta, brzo se obukao i izjurio van. Izradio je veliku snježnu kuglu koja je uz mnogo truda poprimila oblik ogromnog snjegovića. No, da bi bio dovršen falili su još neki detalji pa je iz kuće, uz mamino dopuštenje, posudio šal, šešir i mandarinu za snjegovićev nos. Da, mandarinu, što je začudilo i nasmijalo moje mališane. Od ugljena je napravio gumbe i oči, prstom nacrtao usta i veličanstveni snjegović je bio gotov.

Stigla je večer pa je dječak teška srca ušao u kuću ostavljajući snjegovića samog usred vrta. Očito je bio veoma ponosan na svoje djelo i tužan jer ne može biti uz njega jer ga je kroz prozor promatrao sve dok nije zaspao. No usred noći se iznenada probudio i odšuljao do ulaznih vrata izbliza pogledati snježnog prijatelja.

Na dječakovo iznenađenje i oduševljenje, snjegović oživi, a dječak ga pozove u kuću. Mrazni prijatelj se pokazao vrlo pristojnim, ali i znatiželjnim gostom. Dječak ga je rado upoznavao s naizgled sasvim običnim stvarima u domaćinstvu, koje su snjegoviću bile nove, začudne i zanimljive. Ponašao se otprilike kao i dijete koje biste ostavili bez nadzora i dopustili mu da radi što mu srce poželi. Sve su to prilično obične stvari, i djeci vrlo poznate, no u nekima ih ponekad ograničavamo (gledanje televizije, igranje s prekidačima, odmatanje kuhinjskih papirnatih rupčića, špricanje vodom iz sudopera i pravljenjem sapunice od deterdženta, kopanje po roditeljskim ormarima i paradiranje u prevelikoj odjeći, ponoćna gozba ili vožnja automobila).

No svi  znamo kako upravo te obične i svakodnevne stvari u kućanstvu često predstavljaju i veliku opasnost za djecu. Stoga uvijek treba biti na oprezu. Baš poput dječaka koji je u ovom slučaju preuzeo ulogu roditelja i budno pazio i upozoravao snjegovića kada bi se previše zanio.

Nakon kućne zabave snjegoviću, koji se očito pregrijao od silne akcije, je dobro došao predah, sasvim logično u zamrzivaču.

U drugom dijelu snjegović odluči povesti dječaka na putovanje koje nikada neće zaboraviti.

Vidjevši da se bliži jutro, dječak i snjegović se vraćaju u dvorište, srdačno podravljaju i rastaju. Pročitala sam zanimljiv podatak da se scena dvorišta u slikovnici temelji na Brigsovoj vlastitoj kući i vrtu koji se Sussexu u Engleskoj.

A ujutro... nevjerica, razočaranje i tuga. Ali i neizbježna realnost.

Konačna slika mogla je lako zauzeti cijelu posljednju stranicu, ali umjesto toga Briggs ju je odlučio zadržati vrlo malom. Dječakov se svijet opet čini vrlo malen, sada kada se njegov prijatelj rastopio, a sva pustolovina ostala tek sjećanje.

Prema slikovnici je 1982. godine nastao i inspirativan animirani film koji je sljedeće godine nominiran za Oscara te se svake godine prikazuje na britanskoj televiziji na Božić, ovjekovječujući Briggsovo djelo u srcima i mislima mnoge djece.

Glazba u filmu mi je očaravajuća, a najljepši dio mi je let dječaka i snjegovića, popraćen pjesmom Walking in the Air. To je ujedno jedini dio animiranog filma u kojemu je prisutan ljudski glas. Orkestralnu partituru u filmu je izveo Londonski simfonijski orkestar, a pjesmu je izveo Peter Auty, pjevački zbor katedrale sv. Pavla.

Howard Blake: Walking in the Air

Cijeli animirani film možete pogledati ovdje:

The Snowman (1982.) (s originalnim uvodom Raymonda Brigssa)

Kako je kasnije britanska tv - kuća tražila neko zvučnije ime koje bi privuklo gledatelje, snimljena je i verzija u kojoj se u uvodnom dijelu pojavljuje Davie Bowie.

Uvod možete pogledati ovdje.

The Snowman je dobio i svoj nastavak (The Snowman and the Snowdog), prvo kao animirani film, zatim i u obliku slikovnice, ovaj put s teksom. I ona nam je skrivena negdje u adventskom kalendaru pa ću vam o njoj više pisati kada je sretni prstići izaberu.

No ni tu nije kraj.
Povodom 40. godišnjice slikovnice The Snowman, omiljeni britanski dječji spisatelj i laureat, Michael Morpurgo, napisao je roman temeljen na izvornoj priči. Predviđen je za djecu školskog uzrasta. U romanu su dodani neki detalji i božićni elementi koji se nalaze i u animiranoj verziji.

I za kraj, zašto djeci ponuditi beztekstualne slikovnice?

Možda će vam biti zanimljiv podatak da se prvom slikovnicom bez riječi smatra „What Whiskers Did“ autorice Ruth Carroll, a objavljena je 1932. godine.

Slikovnice bez riječi dragocjeni su alati za razvoj pismenosti jer djecu, bez obzira na dob i razinu čitanja, potiču na promatranje, zapažanje, kritičko razmišljanje, zaključivanje i pripovijedanje.

Dok razgovarate s djecom o ilustracijama, naučit će imenovati prikazane predmete, opisivati ih, određivati njihovu ulogu, dodijeliti im odgovarajuće zvukove i geste te izmisliti jednostavnu radnju priče koja će pratiti ilustracije.

Interakcija s ovakvim slikovnicama pomaže djeci u bogaćenju rječnika i boljeg razumijevanje strukture priče, a pomažu i razvoju kreativnosti i mašte.

Dijete će na ilustracijama često otkriti priču koja je možda i puno maštovitija od svega što ste vi, ili čak i sam autor, mogli zamisliti.

Kako s djetetom čitati slikovnicu bez teksta?

Jedan od načina, koji sama preferiram, je jednostavno djetetu dati slikovnicu i pustiti ga da je samo istraži. Naravno, to ćete lakše uspjeti sa djecom starije vrtićke ili mlađe školske dobi, no ne vidim razloga zašto ne pokušati ponuditi i djeci mlađeg uzrasta, recimo već od tri ili četiri godine. Često podcjenjujemo dječje sposobnosti, percepciju i maštu. Pristup "lijenog roditeljstva" bi ovdje mogao rezultirati iznenađujuće kreativnim rezultatima.


Primjera radi, već spomenutu Beckerovu trilogiju svojim dečkima nisam ni jednom "pročitala". Nakon nekoliko njihovih samostalnih  pokušaja i "čitanja" eventualno sam uskočila s ponekim pitanjem, kako bi proširili i obogatili radnju, no cijelo vrijeme sam interpetaciju prepuštala njima. I ne znam što ih je konkretno toliko privuklo tim slikovnicama, ali pročitali su ih, bez pretjerivanja, stotine puta. I svaki put bi dodali još neki detalj, napravili malu promjenu, liku dodali novu osobinu, radnji još napetiji zaplet, drugačiji završetak...

S druge strane, kod slikovnice "The Snowman" dogodilo se upravo suprotno - nisu je htjeli čitati naglas i točka. Već je danima listaju, vrte, okreću, proučavanju, rade grimase, mrmljaju si u bradu, ali mi još nisu samostalno ispričali priču. Niti žele da im je ja ispričam. Pogledali smo i film i komentirali su baš svaku razliku koju su uočili u odnosu na slikovnicu, što mi pokazuje da su je detaljno proučili. No još uvijek očito slažu dojmove, što je sasvim u redu, a ja strpljivo čekam i radujem se premijeri njihove interpretacije.

Možda bi pak najmudriji bio treći izbor, zajedničko čitanje uz roditeljsko vođenje.

Započnite s gledanjem naslovnice. Što vidite? Koje tragove o priči otkriva ilustracija naslovnice? Pročitajte naslov. Daje li vam naslov neke ideje o čemu bi priča mogla biti? Predviđajte priču na temelju naslovnice i naslova.

Prelistajte stranice knjige s jedinom svrhom uživanja u slikama. Neka izdvoje ilustracije koje su ih se najviše dojmile.

Zajednički čitajte priču. Možete ići prvi, ohrabrujući dijete da doda vašoj priču detalje koje samo zamijeti.
Ne bojte se ispričati svoju priču s dramatičnim štihom. Dodajte zvučne efekte i zanimljive glasove koji odgovaraju likovima vaše priče.
Jednostavnim pitanjima potaknite dijete da sudjeluje u pričanju priče.

Primjeri pitanja:

Što vide na ilustraciji?
Koga vide?
Gdje se radnja događa?
Što sve vide u prostoru?
Koje je godišnje doba i doba dana?
Izdvojite glavni lik i opišite njegov izgled.
Kako se lik osjećao?
O čemu je razmišljao?
Što je želio?
Što se događa?
Što se sljedeće dogodilo?
Što se moglo drugačije dogoditi?
Je li im nešto na ilustracijama neobično ili nepoznato?



Nakon čitanja postavljajte još pitanja i potaknite ih na razgovor i stvaralački rad.


Koja im je omiljena ilustracija?
Imaju li omiljeni dio priče ili omiljenog lika?
Jesu li se ponekad i sami našli (ili poželjeli naći) u sličnoj situaciji kao likovi u priči?
Što bi oni drugačije napravili kada bi se našli u takvoj situaciji?
Neka pokušaju promijeniti završetak priče.
Potaknite ih da nacrtaju najdraži lik, dio priče ili drugačiji završetak.
Možete izraditi i likove iz priče i izvesti kratku lutkarsku predstavu.

Prijedlog slikovnica bez teksta koje smo pročitali ili su nam na popisu želja:

Aaron Becker: Journey, Quest, Return
Daphne Louter: Look Rabbits
David Wiesner: Tuesday
David Wiesner: Flotsam
David Weisner: Free Fall
Shaun Tan. The Arrival
Rogerio Coelho: Boat of Dreams
Henry Cole: One Little Bag: An Amazing Journey
Maja Kastelic: A Boy and a House (Deček in hiša)