Ovogodišnji adventski kalendar nam je poprilično retro, s brojnim starijim slikovnicama, što mene, a vidim i klince, jako veseli. Iako su neke napisane i prije više desetaka godina, donose univerzalne i vječne teme i poruke. Još kada se one sastanu s izvrsnim ilustracijama, čitanje se pretvara u poseban doživljaj.
Jedna od tih dugoželjenih slikovnica je i bajkovita priča Sanje Lovrenčić, izdana 2004. godine, o jednom, na prvi pogled nezanimljivom poklonu koji je dječak Neven našao ispod bora. Na božićno jutro, među ostalim poklonima, dočekala ga je i kutija s bojicama, no nije bio impresioniran njima pa ih je samo pogledao i ostavio. Druge igračke su mu bile zanimljivije pa se njima igrao.
Tek sljedećeg dana, nakon ručka, tipična dječja dosada ga je ponovno dovela ispod bora, do bojica. I otvorila vrata onoj predivnoj, beskrajnoj dječjoj mašti i kreativnosti.
Neven je jedinac, što zaključujemo i iz priče i preko ilustracija. Dosada mu očito nije nepoznata, a mačak koji mu je vjerojatno i inače vjerno društvo u igri, pažljivo prati svaki njegov potez.
Dok su odrasli razgovarali, uzeo je prazan papir iz mape, ispružio se ispod bora i počeo crtati. Prvo je nacrtao kuću, onako kako je većina djece crta. Pošto mu se ta jedna mala kuća na velikom papiru činila osamljenom, odlučio je nacrtati i čovječuljka. I tada se dogodilo nešto što mnoga djeca vjerojatno priželjkuju. Ili se pitaju kako bi izgledalo da se to dogodi. Nasmijani čovječuljak u plavim hlačama, žutoj košulji i ljubičastim cipelama je oživio, što Nevena čak i nije zaprepastilo koliko smo očekivali, kao da je sasvim normalno da crteži ožive.
Odmah potom čovječuljak je pokazao svoj nimalo ugodan karakter. Otresito mu se izbeljio, okrenuo mu leđa i zalupivši vratima nestao u onoj nacrtanoj kućici.
Nevenu se to nije nimalo svidjelo pa je odlučio nacrtati drugog čovječuljka, nadajući se da će ovaj biti pristojniji, no i on je bio zahjevan, nezahvalan i ljut.
Dječak je nakon pomnog razmišljanja redom nastavio crtati stablo s rumenim jabukama, potok, oblutke, patku, što je samo dolijevalo ulje na vatru. Čovječuljci su nastavili divljati i svađati se oko apsolutno svega. Nevenu je prekipjelo pa ih je prvo upozorio, a kada ih nije uspio sam smiriti, smislio je vrlo zanimljivo rješenje za koje će mu trebati mala pomoć.😉
Teksta nema puno, tek nekoliko kratkih rečenica po stranici, u kojima je savršeno spojeno bajkovito i ono djeci poznato i blisko. Humora ne nedostaje, ni u priči ni u ilustracijama. Dio kada čovječuljci, mokrih cipela i uz ratni poklik, pojure za nacrtanom patkom, djecu je nasmijao doslovno do suza. Beljenje ne trebam ni komentirati.
Stvarno smo uživali u ovom zanimljivoj, napetoj i duhovitoj priči. Nevenu nije bilo lako, ali smo se zahvaljujući njemu još jednom podsjetili da mašta, posebno dječja, nema granica, a i da najjednostavniji pokloni mogu biti najvrjedniji.
Sjetila sam se dobrih, starih, skromnijih vremena kada smo, kao djeca, bili sretni do neba kada bismo dobili set papirnatih lutki za oblačenje ili veliko pakiranje flomastera, a o čudesima koja današnja djeca imaju nismo ni sanjali. Priznajem da prva nekad pretjeram u kupovini igračaka i nepotrebno zatrpavam klince "didaktičkim pomagalima", a oni se najbolje zabave praznom kutijom, papirom i bojicama, plastelinom ili još jednostavnije blatom, lišćem i ostalim živim i neživim blagom koje pronađu u dvorištu.
Iako su dečki već napisali pismo Djedu Mrazu, mislim da će ih ove godine dobri stari Djedica iznenaditi. Nekako je retro (i kreativno) raspoložen. A i star je već i smušen pa mu ne treba zamjeriti ako malo "prilagodi" poklone.
Ilustracije: Ivana Guljašević
Nakladnik: Školska knjiga, 2004.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 44
