You've successfully subscribed to Miš i Zmaj
Great! Next, complete checkout for full access to Miš i Zmaj
Welcome back! You've successfully signed in.
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Silvija Šesto: Zelenkapica

Silvija Šesto: Zelenkapica

. 4 min

Nema toga vuka koji je opasniji od svakodnevnih izazova današnjice, a među najvećima su sigurno šareni izlozi dućana i reklame koje na svakom koraku vrebaju i privlače, kako nas odrasle tako u mnogo većoj mjeri i djecu. Koliko je teško odoljeti blještavilu izloga otkrila je i Zelenkapica.

Tekst slikovnice "Zelenkapica", koji je bio uspješno uprizoren prije dvadesetak godina, majstorski je „isplela“ Silvija Šesto, autorica poznatih lektirnih naslova i predsjednica Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Vedar je, duhovit, zanimljiv, topao, jednostavno pisan, jedan od onih u kojima se djeca lako prepoznaju. Iskreno, u ovome će se prepoznati i mnogi odrasli. Ja itekako jesam.

Ilustracije koje su ne samo upotpunile priču, već je podigle na sasvim novu razinu, koje su me nesvakidašnjom originalnošću i humorom ostavile bez teksta, djelo su svestrane umjetnice Margarete Peršić. Kada kažem ostavile bez teksta, stvarno to i mislim. Dugo sam razmišljala kako ih opisati jednostavnim, a dostojnim riječima, ali mi ne ide. Jednostavno ih morate vidjeti. Više su nego vrijedne toga. Djeci će se sigurno svidjeti vedrina, raznovrsnost boja i simpatičnih detalja kojima je protkana svaka stranica. Neki detalji koji iznenađuju, pomalo čak i šokiraju genijalnošću, toliko dobro pogođeni i uklopljeni, možda i neće previše značiti najmlađima, ali roditeljima (ili bilo kojem odraslom čitatelju) će itetkako odmah „zapeti za oko“ i navući osmijeh na lice.

Ova mala slikovnica (zaista je simpatično malenog, kvadratnog formata) došla nam je kao šarena lizalica na kraju bezbojnog, kad-će-više-proći siječnja. Na kauču je u dnevnom boravku otkako je stigla jer je stalno netko od nas troje lista, smješka se, čudi i ispituje. Često je i sama uzmem kada me svakodnevica izbaci iz takta, čisto da upijem malo pozitive i humora.

Priča počinje ovako: „Bila jednom jedna baka.“
Baka nije živjela u kućici usred šume već u gradu, na kraju jedne duge ulice. Na početku te iste ulice živjela je njezina unučica. Baka je obožavala unuku i unuka je obožavala baku. Jedne zime baka je odlučila unučici isplesti kapicu, a kako je u svojoj „vunokutiji“ imala samo zelenu vunicu djevojčica je dobila najljepšu zelenu kapicu, ali i svoje novo ime, Zelenkapica, koje joj se toliko svidjelo da se samo na njega odazivala. Jednoga dana majka je poslala Zelenkapicu da baki kupi i odnese kavu i šećer, kako baka ne bi morala izlaziti na hladnoću i snijeg. Dala joj je košaricu u koju je spremila sto novčića i upozorila je da osim u dućan, nigdje ne skreće i da nakon kupovine dobro čuva ostatak novčića.

„Prvo, ne skreći s puta, drugo, skoči prekoputa, treće, čuvaj ostatak, četvrto, obavi zadatak...“

Zelenkapica je krenula ulicom i nedugo nakon toga već je u košarici imala Kavu i Šećer te ostatak od osamdeset novčića. Kava i Šećer, kao i sve ostale stvari na koje je djevojčica kasnije naišla, su personificirani te kroz cijelu priču razgovaraju s njom. Neke je čuvaju, vode i upozoravaju na majčine riječi, a neke bezobrazno izazivaju i mame da to upozorenje ignorira. Ulica je puna blještavih izloga, dječja želja je velika, a samokontrola...hm, nikakva. Uskoro je Zelenkapica u jednom izlogu ugledala prekrasnu lutkicu. Osim što je bila lijepa, lutkica je bila prava rugalica pa je izazivala djevojčicu kako sigurno nema dovoljno novčića da je kupi, a ako i ima, ne smije ih potrošiti. Što zbog želje, što zbog inata, Zelenkapica se oglušila na sva upozorenja kojima su je Kava i Šećer odvraćali od kupnje. I tako je za dvadeset novčića lutka bila njezina. Išla je dalje ulicom pjevušeći vesele stihove kojima se ponekad hrabrila u odluci da više ne troši novčiće, a ponekad opravdavala kada bi obećanje dano sebi te Kavi i Šećeru, koji su cijelim putem pokušavali biti njezin glas razuma, prekršila.

„IZLOZI, IZLOZI, NAJLJEŠI NA SVIJETU
KAKO STIĆI RAVNO BAKI
KAD PRIVLAČI ME BAŠ SVAKI!“

Jako se trudila odoljeti izazovima, stalno si je ponavljala da se mora srediti i prestati trošiti, čak je pokušala hodati zatvorenih očiju, ali ništa nije pomoglo. Sa svakim izlogom na koji je naišla košarica se punila stvarima koje djeci „baš trebaju i baš ih moraju imati“, a hrpica s novčićima je samo postajala sve manja, dok nije sasvim nestala. No ni tada nije mogla prestati s kupovinom pa je na kraju čak zamijenila i Kavu i Šećer za prekrasnu šarenu loptu. Njezino oduševljenje novim stvarčicama splasnulo je kada je došla do bakine kuće. Sjetivši se novčića koje je potrošila, Kave i Šećera koje je na kraju izdala i zamijenila za jednu loptu, maminih riječi i bakice koja je očekuje Zelenkapica je skoro zaplakala. Bila je jako tužna i ljuta na sebe, čak se nazvala zločestom. No baka, kako to već samo bake znaju, je imala razumijevanja i prave riječi utjehe, ali i rješenje za njezine jade.

„Ma zločesta sam, eto što je!
- A ne, nikako! Ni jedno dijete na ovome svijetu nije zločesto. Znam ja kakva je ulica, duga i opsana. Ne moraš mi ništa pričati. Glavno je da si mi došla, stara sam i ništa me ne veseli kao vesela unučica i zato idemo jedan smijeh!“

Navečer se Zelenkapica vratila kući i to s onih osamdeset novčića koje je majka očekivala. A kako, to će ostati njezina i bakina mala tajna. Možete je i vi saznati ako pročitate slikovnicu.

Ova problemska slikovnica koja govori o potrošačkom mentalitetu koji bi se mogao nazvati jednom od najvećom bolesti današnjice odličan je izbor za zajedničko čitanje, ali i poticaj za promišljanje,kako djeci tako i nama odraslima, koliko nam želja za materijalnim nepotrebno prazni novčanike, ali na kraju krajeva i dušu. Ipak, kada se idući put nađete u blizini neke knjižare uđite i potražite ovu simpatičnu slikovnicu, svaki novčić potrošen na nju višestruko će vam se isplatiti.

Ilustracije: Margareta Peršić
Izdavač: Naklada Semafora, 2015.
Preporučena dob: 5+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 40