Po jutru se dan poznaje. Zato ga mi volimo započeti ukusnim doručkom, zabavnom slikovnicom i svježim dahom, naravno 😊.

Iako je odmatanje slikovnica iz adventskog kalendara ovoga tjedna prvo što naši klinci učine kada otvore  oči, rado čitamo i ostale slikovnice koje smo u zadnje vrijeme nabavili.
Jedna od dražih im je upravo nova zabavna, uzbudljiva i duhovita priča o malo drukčijem zoološkom vrtu. I o potpuno drukčijem pranju zuba.  Volimo odlaske u zoološki vrt, što su dječaci stariji sve duže se zadržavaju ispred životinjskih nastambi, promatraju ih, ispituju o njima, uspoređuju. Jedino nam nisu dragi paviljoni, zbog jakog, neugodnog mirisa. Eee, pa mislimo da smo otkrili razlog tog fujkastog problema. Naime, ista sudbina je zadesila i zoološki vrt iz ove priče.

Jednoga dana, na veliko iznenađenje upravitelja, simptičnog gospodina Vilima Medonje, zoološki vrt je osvanuo potpuno prazan. Nigdje nije bilo ni jednog posjetitelja, a i same životinje su se zavukle u svoje nastambe. Upravitelj je ubrzo nanjušio razlog. I nije bio nimalo ugodan. Valjalo je pronaći izvor tog vonja, no gdje početi?
No, među životinjama je ipak postojao netko tko se nije obazirao na novonastalu situaciju. Jedan mali vrijedni jež, Iglica Ježić, još zvani Pepermint, bio je oličenje urednosti. Uredno počešljanih bodlji, s crvenom leptir mašnom na vratu, marljivo je meo, ribao i brisao svaki kutić svoje kućice.

Gospodin Medonja se uputio k njemu s namjerom da sazna što se to događa među životinjama. Iako nerado, Iglica je priznao tko je krivac za taj, najblaže rečeno, neugodan miris.
Iza tog smrduckavog problema krio se jedan lijeni ljenivac Ljenko i mnoštvo povodljivih životinja koje su prihvatile njegovu ideju da jednostavno prestanu prati zube, jer su to smatrali dosadnim i napornim. Medonji je sinula zanimljiva ideja kako stati na kraj tom smrduckavom otporu, a Iglica, ni kriv ni dužan, u tome je imao najvažniju i najtežu ulogu. Sljedećeg jutra u zoološkom vrtu je najavio veliko pranje zuba. Ipak, ni mnogobrojni plakati nisu potaknuli životinje na odaziv.

Očajna vremena traže očajne mjere. 🙂Stoga su Gospodin Medonja i Iglica išli od životinje do životinje kako bi ih uvjerili da pranje zuba može biti itekako zabavno. No kako za koga. Jer, dok su životinje uživale u iskustvu korištenja novog, neobičnog sredstva za oralnu higijenu, Iglica baš i nije jer... on je bio četkica za zube.
Uz mnogo truda, hrabrosti i kreativnosti, nakon cjelodnevnog ribanja, uspio je Iglica osvježiti dah svim velikim i malim, otrovnim i neotrovnim, mnogozubim pa čak i bezubim životinjama. Pri tome se uspio i zabaviti, a za svoj trud i hrabrost dobio je i posebnu medalju.
Iako, ili baš zato što nemamo problema s pranjem zubi, mališanima se priča jako svidjela. Zanimljiva radnja, vedar ton priče, kvalitetan prijevod i duhoviti elementi čine čitanje naglas pravim užitkom. Najviše su uživali oponašajući odvažno lavlje rikanje:

„TAKO BIJELI, GLATKI I SVJEŽI. PRANJE ZUBA JE ZAKON! TO KAŽEM JA, ŽIVOTINJA KRALJ! I STUPA NA SNAGU SAD!“

Iskreno su se nasmijali tragikomičnom mravojedu Ediju koji je, iako nema zuba, žarko želio osvježiti dah. A to nas je podsjetilo da osim zuba treba dobro oprati i jezik. Pročitati njegovo nerazgovijetno frfljanje je bio istovremeno pravi izazov i urnebesna zabava.
Osim što smo se podsjetili na važnost svakodnevnog pravilnog pranja zubića, te naučili da je neugodan zadah jedan od prvih znakova da Mrljek i Prljek mućkaju kako bljakao u našim ustima, saznali smo i neke zanimljive detalje o životinjskom svijetu. Upoznali smo malajskog tapira i vijetnamsko prase, saznali da mravojedi nemaju zuba dok ih bijela morska psina ima stotine. Kasnije smo istražili da morski pas u prosjeku ima 40-45 zubia te može imati i do 7 redova istih. Kako ih gubi pa mu ponovno rastu, prosječni morski pas tijekom života izgubi njih preko 30 tisuća.
A otkrili smo i novu ključnu riječ za veliki, blistavi osmijeh pri fotografiranju. 😁

Ne smijem zaboraviti spomenuti ilustracije, koje su također uvelike zaslužne za privrženost ovoj slikovnici. Cijele stranice oslikane žarkim bojama, pune detalja, također s mnogo elemenata humora, privlače pažnju mališana i dodaju priči još više dinamičnosti i vedrine.
Günther Jakobs, njemački ilustarotor i autor slikovnica i knjiga za djecu. Uglavnom crta bojicama, kistovima i akrilnom bojom, no osim tradicionalnih koristi i digitalne tehnike. Ponekad stvara pojedinačne slike digitalno tako da prvo stvori skice olovkom i nastavljam crtanje na tabletu. Njegova strast su slikovnice. Voli se poigravati vlastitim ideje i pričama i stavljati ih na papir. Njegovo troje djece često su mu motivacija, inspiracija i uzor, ali istovremeno i najveći kritičari.

Sophie Schoenwald njemačka je autorica nekoliko slikovnica, a kao ljubitelj životinja, upravo njih bira za glavne likove u svojim pričama. Već kao dijete najradije je vrijeme provodila u prirodi ili je uranjala u svoje omiljene knjige, koje je često do kasno u noć čitala sa svjetiljkom ispod pokrivača. U to vrijeme nije ni sanjala da će jednoga dana i sama postati dječji pisac.

Bilo da tražite slikovnicu koja će dječicu potaknuti na pranje zubića ili jednostavno volite šaljive i zabavne priče sa životinjskim likovima, ova vesela družina od nas ima veliku preporuku.

Ilustracije: Günther Jakobs  
Prijevod: Dunja Flegar
Nakladnik: Planet Zoe, 2019.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 32