„Svi znate za Djeda Mraza, njegovu sijedu bradu i crveno odijelo.
Svi ste ga vidjeli s velikom košarom na leđima, dok ga sobovi nose zimskim nebom.
Sva djeca znaju za Djeda Mraza!
Naravno, on je taj koji im donosi darove za Božić.
A ipak, nitko ne zna ništa o njegovu životu. Nitko ne zna tko je zapravo Djed Mraz.
Nitko osim mene.“
Tako počinje ova priča koju su moji mališani pažljivo slušali širom razrogačenih očiju, kao da otkrivaju najveću svjetsku tajnu.
I tako nam je pripovjedač, koji nas je proveo kroz cijelu priču nastalu u Francuskoj, otkrio da je u „davna, davna vremena, tako davna da se više i ne zna kada točno, u malenom selu Moiransu u francuskom Jurskom gorju, živio jedan starac. Dane je provodio u osamljenoj kućici skrivenoj u šumi, prilično usamljeno, jer su ga ostali smatrali pomalo čudnim.
Poput ostalih stanovnika, koji su živjeli na rubovima dubokih šuma i bavili se zemljoradnjom i obradom drveta, i on je bio bio vrlo spretan u izradi predmeta od drveta. No predmeti koje je on izrađivao bili su naizgled beskorisni. Neobične okrugle, duguljaste, plosnate i raznobojne stvarčice ispunjavale su njegovu kućicu.
Ta zima je bila izrazito oštra, snijeg je danima padao i svi su bili skriveni u toplim domovima. Bila je Badnja večer i starac je upravo mislio na svu djecu, kojoj bi najradije poklonio svoje šarene rukotvorine, koje bi ih možda bar malo zabavile u ove duge i hladne zimske večeri, kada mu je netko pokucao na vrata. Bila je to promrzla, iscrpljena žena s troje djece. Starac im je bez razmišljanja ponudio toplo prenoćište, suhu odjeću, toplu juhu za okrjepu, a dječica su se dugo zabavljala njegovim drvenim predmetima.
Kasnije te noći, otkrio je da je tajanstvena žena zapravo vila, a dječica patuljci koji su njegovu dobrotu odlučili nagraditi posebnom moći da putuje i učini sretnom svu djecu svijeta.
Iste noći, starac je započeo putovanje koje ga je trebalo odvesti do njegovog novog doma na Uho planini, blizu Sjevernog pola, putovanje koje će mu potpuno promijeniti život. Njegova potraga za čarobnim mjestom na kraju svijeta je trajala dugo, a kada ga je napokon pronašao ondje ga je dočekalo mnoštvo patuljaka koji su oduvijek znali da će doći.
Ipak, starac nije zaboravio svoje malo selo i njegove stanovnike, koji su mu uskoro postali pomagači u najljepšem poslu na svijetu, izradi igračaka za svu djecu svijeta.
U ilustracijama se dečkima najviše svidio maleni mišić koji, osim što se vješto uklopio u radnju na gotovo svakoj stranici, donosi i svoju mini - priču unutar priče. Takvi detalji djeci uvijek budu zanimljivi.
Meni su predivni prikazi zimskog noćnog pejzaža, gotovo možete osjetiti hladnoću i vjetar koji vas šibaju do kosti.
Mališani nisu baš sigurni je li ovo zaista istinita priča, i jesu li Djed Mraz i sveti Nikola zapravo ista osoba ili su bliski rođaci, ali su iskreno uživali u njoj.
Saznali su tko i gdje izrađuje igračke koje dobiju ispod bora te zaključili da su s vremenom Djed Mraz, patuljci i ostali pomagači usavršili izradu igračaka i iz drugih materijala, a naučili su „peći“ i slatkiše .
Tko god Djed Mraz, ili Djed Božićnjak bio, stalno nas podsjeća da se prava vrijednost i sreća skrivaju u sitnim znacima pažnje i pomaganju onima kojima je pomoć potrebna.
Otišli smo i korak dalje pa smo otkrili i stranicu NORAD (Sjevernoameričke zračne komande) koja, od 1955., svake godine prati Djeda Mraza i njegove saonice te tradicionalno objavljuje pojedinosti o njegovom putovanju.
S nestrpljenjem iščekuju polazak Djedice i njegovih sobova, a obećali su da će se do tada svakodnevno truditi učiniti barem jedno dobro djelo.
Ilustracije: Eduard Muller
Prijevod: Ivan Visković
Nakladnik: Algoritam, 2002.
Preporučena dob: 3+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 27
