Moje oduševljenje saznanjem da je ova slikovnica prevedena na hrvatski jezik je ništa u usporedbi s oduševljenjem djece kada su je jučer još u vrtiću "snimili" u vrećici.
Djedov tajni div im je postao drag već nakon prvog čitanja, tako da smo ga tih dana čitali nekoliko puta dnevno. S vremenom su došle neke nove slikovnice pa se čitanje prorijedilo, a moram priznati da su ga u zadnje vrijeme potpuno zaboravili. Zato sam jučer bila neopisivo sretna i iznenađena vidjevši na stranici nakladnika poznatu naslovnicu s hrvatskim naslovom. Zasluge što možemo uživati u ovoj divnoj priči svakako pripadaju i Aleksandri Barlović, koja je, kao i prethodne dvije, prevela i ovu Litchfieldovu slikovnicu.
David Litchfield nas je prvo oduševio Medom i klavirom, zatim smo "gutali knedle" i trljali oči na Psa i violinu, a nekako slutim da će i zbog ovog usamljenog, dobrodušnog i samozatajnog diva pobjeći pokoja suzica.
Ovo je predivna, topla i dirljiva priča o jednoj zaista veeeelikoj, ogromnoj tajni, ali i o odnosu društva prema svemu što je pomaknuto, drugačije i izlazi izvan okvira, o rušenju stereotipija i nadilaženju osobnih strahova te o ljudskoj potrebi za pripadanjem i prijateljstvom.
Stanovnici Gableviewa su oslikavali gradski mural, no naišli su na problem za koji nisu mogli smisliti rješenje. Zid je bio previsok pa ga nikako nisu mogli oslikati do vrha. Dječak Billy je bio jedan od sudionika i jako ga je mučio taj problem. Problem je podijelio sa svojim djedom koji je rekao da zna pravu osobu koja bi mogla pomoći.
- Šake su mu velike kao stolovi – nastavio je djed – noge duge kao kanalizacijske cijevi, a stopala golema kao čamci. Znaš li na koga mislim?
- Na tajnog diva – s uzdahom je rekao Billy. – Djede, već si mi tisuću puta rekao za njega. Izmišljaš ga!
Billy je čuo već mnogo priča o djedovom tajnom divu, ali nije vjerovao da on zaista postoji. No, div je bio stvaran. I svojim velikim rukama i još većim srcem je činio mnoga dobra djela. Dok su Billy, djed i njihov pas kampirali, noću ih je čuvao od šumskih zvijeri, kada ih je na moru zahvatila oluja, div je izvukao njihov čamac na sigurno, kada se gradski sat pokvario, div ga je popravio, pridržavao je stari hrast kako se ne bi srušio na vjetru, pomogao je ljudima da automobilima prijeđu napola urušeni most, hvatao je dječje zmajeve (ili balone) kada bi im odletjeli, a spasio je i dječakovog psa s krova. I sve je to činio tiho i neprimjetno. Nitko osim djeda nije to znao.
Dječaka je zanimalo zašto div želi ostati tajan. Djedov odgovor otkriva jednu veliku životnu istinu – ljudi se boje svega što je drugačije. Kada ga ugledaju počnu vrištati i bježati, a to diva jako rastužuje. Ispod strašne vanjštine leži jedna nježna, tužna i usamljena duša. Ni to dječaka nije uvjerilo pa je odlučio tu noć otići do parka, gdje se div trebao pojaviti kako bi pomogao dovršiti mural, te jednom zauvijek dokazati (prvenstveno sebi) kako div ne postoji. A ondje ga je dočekalo pravo, veliko, strašno iznenađenje. Pred njim je, u svoj svojoj veličini, stajao djedov div. Prva dječakova reakcija je bila bijeg, što je diva jako uzrujalo.
Ipak, Billy je ubrzo zastao i razmislio. Nije li upravo na to djed mislio kada je govorio kako ljudi bježe od nepoznatoga? Bojao se da će div zbog njega i njemu sličnih pobjeći iz grada. Želio se nekako iskupiti. Nakon razgovora s djedom, koji ga mudro uči da učinjenu štetu uvijek može popraviti, sinula mu je ideja kako diva iznenaditi darom koji nikada neće zaboraviti.
– Pa, svi katkada pogriješimo – rekao je djed – ali, uvjeren sam da se možeš dosjetiti kako pomoći divu da se osjeća bolje. Od čega se ti osjećaš bolje kada si tužan?
Billy je zatim s djedom izgradio visoku građevinsku skelu koja im je pomogla da namame diva, ali i da mu pripreme iznenađenje koje nikada neće zaboraviti. Na vrh skele su postavili psa, nadajući se da će ga div opet doći spasiti. I baš kada je Billy počeo misliti da je svojim bijegom počinio nepopravljivu štetu i zauvijek otjerao diva iz njihovog grada, on se pojavio. I ovaj put je dobrobit drugoga stavio ispred svojih strahova i osjećaja. Ugledavši iznenađenje, div se, prvi put, otkako ga djed poznaje, nasmijao.
Darovali su mu upravo ono što treba svima odbačenima i neprihvaćenima – osjećaj pripadnosti i iskreno prijateljstvo.
Djeca su zaljubljena u svaki detalj ove slikovnice. Ima nešto privlačno u samom naslovu – čim je to tajna, mami da bude otkrivena. Zanimljivo je da im prije ove priče divovi nisu bili jedni od poželjnijiih likova, štoviše, izazivali su im toliki strah da su priče s divovima izbjegavali. Baš kao što je djed pomogao dječaku, tako je i njima pomogao upravo ovaj div da shvate kako ne moraju pobjeći od onoga što ih u startu uplaši.
Ilustracije su standardno očaravajuće i pomalo sanjive. U njima je pravo bogatstvo detalja koji su vrlo pomno odabrani i diskretno uklopljeni u cjelinu. Jednako uspješno stvara dramatične i nježne, idilične prizore. U nekim detaljima mogli bismo iščitati i skriveno značenje, poput imena grada i položaja kuća(naravno da me mučilo ima li ime neko posebno značenje pa sam tražila prijevod i uočila zanimljivu podudarnost), izbor divove odjeće, natpis dobrodošlice koji simbolizira prihvaćanje te razliku u prevladavajućim hladnim bojama na početku i toplim na kraju slikovnice.
Iako smo priču čitali već mnogo puta, i detaljno su proučili svaku ilustraciju, i dalje im je jako zanimljivo pokazivati diva, na svakoj stranici skrivenog poput kameleona.
U tom svom proučavanju primijetili su sitnicu koja je i meni promaknula. Kada djed nabraja sva dobročinstva koja je div potajno činio, spomene kako je spasio dječakov balon, dok je na ilustraciji prikazan zmaj. Jako ih je to mučilo, toliko da pa su išli pogledati u drugu slikovnicu je li i tamo tako. I stvarno, u njoj piše da se radilo o zmaju. Dječjem oku ništa ne promakne. 🙂 Bilo im je čudno i što div nema ime, pa su ga odlučili nazvati Zvonko 😀.
Ovo je jedna od slikovnica koja vas svojim ilustracijama očara, a pričom raznježi i podsjeti na važne životne lekcije poput prihvaćanja i promicanja različitosti te nošenja s tuđim i vlastitim pogreškama. Kada se tako snažne poruke prenesu jednostavnim, kratkim i odmjerenim rečenicama, dobijete još jednu bezvremensku priču u kojoj jednako uživaju i djeca i stariji čitatelji.
Vjerujem da će, poput prethodnih slikovnica, i "Djedov tajni div" vrlo brzo osvojiti mnoga srca. Naša je definitivno osvojio.
Prijevod: Aleksandra Barlović
Nakladnik: Mozaik knjiga, 2019.
Preporučena dob: 4+
Uvez: tvrdi
Broj stranica: 40
