Kako kod nas doma često vlada situacija: svi bi nešto jeli, ali ništa im se ne sviđa, evo jedne slikovnice koja skriva baš zgodnu priču, a i poruku: ako ti se ne sviđa što mama (ili žena) skuha – zasuči rukave i skuhaj si sam. Šalu na stranu, ova slikovnica zaista otvara dosta tema za razmišljanje i razgovor.
Ono što mi često zapne za oko kod slikovnica Julie Donaldson su njezine posvete. Skoro svaka ih ima i uvijek su različite. Uglavnom nemam pojma tko su ljudi kojima su posvećene, ali fora mi je čitati i pitati djecu što misle tko bi te osobe mogle biti. Posveta u ovoj je vrlo posebna i jasna. Iznad piše kako je ova knjiga nastala prema priči koju je sin Julie Donaldson izmislio za svoju kćer, stoga je slikovnica upravo i posvećena njima. Eto opet potvrde da jabuka ne pada daleko od stabla. Ilustrator ju je pak simpatično posvetio svojemu nećaku koji jede samo čips.
Radnja ove priče se odvija na jednom dvoru, ali u njoj se ne spominju lijepe kraljevne, začarane princeze niti hrabri prinčevi. Na tom dvoru živi jedan vrlo gladan i vrlo izbirljiv kralj. Kraljica se ne spominje. Pitali smo se gdje je ona.
"There once was a very hungry king
Who needed a cook like anything . . ."
Kralj je bio pravi gurman, stoga je njegovo profinjeno kraljevsko nepce bilo vrlo teško zadovoljiti. Zapravo, bilo je nemoguće. Iz cijelog kraljevstva dolazili su kuhari sa svojim loncima, tavama i kuharicama (knjigama, ne ženama 😃), ali ništa što bi skuhali kralju nije bilo dovoljno dobro. Sve je bilo ili premljeckavo ili prežilavo ili prevruće ili prehladno ili pre...smrdljivo (naravno, ovaj dio kod djece svaki put izaziva hihotanje). Kralj je bio već prilično frustriran, no tada je ugledao jednog neobičnog kuhara koji je izgledao kao da ima dvije lijeve noge, a i ruke. Pomislili biste da je to tek posljedica treme pred strogim kraljem, no neobični kuhar je stvarno bio sav takav – klimav i nesiguran. Stoga mu je i ime savršeno odgovaralo: Wobbly Bob. Nakon što se predstavio kralju Bob je skromno odgovorio da možda i je pomalo slabić, ali iskreno voli svoj posao. Kralj mu je odlučio dati priliku, zamislio se, počeškao po glavi i dosjetio se što bi htio jesti. Omiljeno jelo mu je, kao pravom Britancu, bilo „fish and chips“.
„Yes, fish and chips is my favorite dish,
But first you will need to catch the fish.“
I tu nastaju problemi. Jer naš Klimavi Bob je jaaaako plah i strašljiv i uz svu dobru volju nikako ne može uloviti ribu.
„Help”, said the cook. „I'm feeling scared.
I'd love to fish if I only dared,
But shark might land in the fishing net
Or I might get my nice new apron wet.
My knees are knocking,“ the cook declared.
„I'm scared! I'm scared! I'm terribly scared!“
Kralj se nije naljutio na njega, već mu je ponudio pomoć i na kraju sam upecao krasne, velike ribe.
No zatim je trebalo kopati, izvaditi krumpire. I opet bi Bob vrlo rado to učinio, ali baš se boji crva i mrava koji bi mu mogli uspuzati uz nogavice njegovih novih hlača. I tako je opet kralj zasukao rukave, uzeo lopatu (valjda u Britaniji nemaju motike), malo se preznojio i već je u rukama imao poveći gomolj krumpira. Ali krumpir treba i narezati. Ali noževi su oštri i Bob bi, ako se poreže, mogao krvlju zaprljati svoju novu košulju. Kralj se objeručke prihvaća noževa i za tren oka krumpirići su spremni za prženje. Pogađate, i to je kralj morao sam obaviti jer se Bob bojao vrućega ulja koje bi mu moglo prsnuti po novoj kapi. Kada je SAM postavio stol i sjeo, kralj je pozvao i Boba da mu se pridruži. Očekivano, Njegovo Visočanstvo je bilo oduševljeno jelom. I Bobom, koji je dobio posao kraljevskog kuhara. Izraz njegovog lica je, pri tom saznanju, vrlo komičan. Ilustrator je općenito dosta pažnje posvetio upravo izrazima lica što likovima baš daje dušu. Nama odraslima će na kraju ostati upitnik iznad glave: “Tko je tu koga zapravo...?“ Djeca će, na sreću imati mnogo maštovitija i pristojnija pitanja.
Nama se ova priča baš jako svidjela, ima sve one prepoznatljive Donaldson elemente: rimu, humor, ponavljanja stihova (nije zamorno kao u Bubamarama). Ilustracije su se djeci također svidjele, obiluju mnoštvom boja, detalja i nose dozu poznatog britanskog humora, ali se ilustrator pobrinuo i da djeca dobiju dojam o životu na dvoru. Knjiga kao cjelina djeluje baš „kraljevski“.
Ovo nije prva suradnja Julie Donaldson i Davida Robertsa, njihove prethodne slikovnice su Tyrannosaurus Drip, The Troll te Jack and the Flumflum Tree.
Zgodno je što svaki put kada je Bob govorio koliko se nečega boji pojasnio i kako se taj strah manifestira kod njega, tj. koje tjelesne reakcije ga prate (klecanje koljena, znojenje dlanova, lupanje srca, cvokotanje zubima). Možemo s djecom razgovarati o njihovim strahovima i načinima na koje se oni manifestiraju kod njih. Možda im tako pomognemo prepoznati taj neugodni osjećaj koji ih sigurno ponekad preplavi i zbuni.
Pošto se kuhar iz priče boji baš svega naučili smo i novu riječ koja im je bila jako štosna: panofobija (strah od svega). Zanimalo ih je kako se nazivaju još neki strahovi pa smo u google upisali fobije i dobili podugačak popis riječi kojima su lomili jezik pokušavajući ih izgovoriti. I sama sam se dobro zabavila otkrivajući riječi za koje nikad prije nisam čula. Pokušajte samo izgovoriti HIPOPOTOMONSTROSESKVIPEDALIOFOBIJA
(strah od dugih riječi). Nedavno smo počeli igrati „kaladont“ i nevjerojatno je koliko djeca lako i brzo upijaju nove riječi. Osjećaju se jako važno kada uspiju iskoristiti neku koju su naučili baš iz slikovnica.
Jako im je smiješno bilo Bobovo ponavljanje: „I'm scared! I'm scared! I'm terribly scared!“, što i nije baš pohvalno, ali u zadnje vrijeme zadirkivanje im je mnogo jača strana od empatije. Barem znam na čemu trebamo poraditi.
Suočavanje s vlastitim strahovima, podjela obaveza i pomaganje u kućanskim poslovima, poticanje na samostalnost, život na dvoru nekada, igra kuhanja i izmišljanje novih jela, dječja izbirljivost pri jelu, opisivanje zamišljenog kraljevstva u kojemu živi kralj iz priče, spominjanje današnjih kraljevina (ušli su u fazu zanimanja za zemljopis) i učenje novih riječi samo je dio svega što se može izvući iz ove priče, a još više iz ilustracija.
Jedini loš utjecaj je što od čitanja ove priče baš uvijek ogladnim.
A nekima bi moglo zasmeti što izbor hrane (ilustracija kralja koji jede pizzu na početku slikovnice i riba i krumpirići kao njegovo omiljeno jelo, nije najbolji primjer zdrave prehrane. Sami procijenite smatrate li slikovnicu prikladnom za svoje dijete, a odlučite li ju naručiti ovo je link s kojega smo je mi nabavili.
Iskreno preporučujem da bacite pogled i na službenu Grubzonovu stranicu, neću pisati što ćete sve tamo pronaći, ne želim kvariti iznenađenje 😉.
https://www.bookdepository.com/Cook-King-Juli…/9781509813773
Ilustracije: David Roberts
Izdavač: Pan MacMillan, 2018.
Preporučena dob: 3-5 godina
Uvez: tvrdi s dodatnim omotom
Broj stranica: 32
