Ove šarene slikovnice simpatično malenog formata (15x15), koje možete pronaći u Šarenoj biblioteci izdavačke kuće Naklada Semafora, skrivaju zaista šaroliko, neobično i zanimljivo društvance.
Likovi iz ovih priča su još maleni, ali njihove priče ostavljaju veliki trag i na malene i na one malo veće čitatelje. Malene će zabaviti, često i nasmijati, svakako će pridobiti njihove simpatije i pažnju, ali i potaknuti ih da promišljaju, maštaju i grade pozitivne životne navike i razvijaju vlastite stavove o svijetu i društvu u kojemu žive.
Dopadljivi likovi, kreativna obrada i drukčiji pristup poznatim i aktualnim temama, situacijama ili problemima, slojevitost koja izranja iz naoko jednostavnih priča, lakoća pripovijedanja i zaista predivne ilustracije odlike su svake ove slikovnice.
Željko, Martin, Martina, Zelenkapica i mali vuk su nam jako dragi jer se s njima lako poistovjetiti.
ŽELJKO I TRI RODE ( tekst - Silvija Šesto, ilustracije - Andreja Živko)
Željko je sin jedinac, voli se igrati, čitati, bojati, gledati crtiće, jako je maštovit i u trenutcima usamljenosti bi čak znao izmisliti brata i sestru s kojima bi se igrao. No čak ni sve igračke i slikovnice ovoga svijeta, pa ni najbujnija mašta, ponekad nisu dovoljni.
Željko je više od ičega želio brata ili seku. Zato je bio neopisivo sretan kada su mu mama i tata jednoga dana rekli da će njihova obitelj uskoro postati bogatija za još jednoga člana. Iako mu je bilo potpuno nevažno hoće li to biti braco ili seka, i iako zna da djecu ne donose rode, upravo su mu one jedne noći došle u san i otkrile što mama nosi u trbuhu. Ne baš najpreciznije. Ali to ionako nije nimalo bitno. To jutro tata je odveo mamu u bolnicu, a nakon tri dana kada se vratila kući s njegovom sestricom Sanjom, Željko je postao najsretniji i najponosniji Željko na svijetu.
Vrlo zgodna slikovnica ukoliko ste i sami u slatkom iščekivanju. Ne reagiraju sva djeca jednako na vijest o dolasku prinove u obitelj. Neki će poput Željka nestrpljivo odbojavati dane i pomagati vam u pripremama za dolazak bebe. Nekima će to možda probuditi nesigurnost i ljubomoru. U oba slučaja mislim da ova slikovnica može poslužiti kao izvrstan poticaj na razgovor i „pripremu terena“. Ili dječicu jednostavno može podsjetiti da su već najsretniji na svijetu jer imaju bracu ili seku.
MARTIN I ČAROBNA ZEBRA (tekst - Silvija Šesto, ilustracije - Vanda Čižmek)
Martin je jaaako zaigran i poprilično neoprezan dječak. Osobito ondje gdje je opreznost najpotrebnija – u prometu. Dok šetaju, često se zna mami oteti iz ruke i potrčati. Ponekad se iskrade iz kuće i sam krene do omiljenog parkića, što je njegove roditelje zabrinjavalo do te mjere da su razmišljali preseliti se na selo gdje je manje prometno. No u životu često ne možemo (a i ne trebamo) samo tako jednostavno pobjeći od situacija koje nas plaše ili zabrinjavaju. Potrebno je suočiti se s njima i prilagoditi im se. To podrazumijeva i poštivanje pravila. U ovom slučaju prometnih. I Martin je to morao naučiti.
Susret s jednom čarobnom zebrom, koja mu je obećala ni manje ni više nego put na drugi kraj Mjeseca, no samo ako sluša mamu i tatu i poštuje prometna pravila, potaknuo ga je da postane mnogo oprezniji. A dok čeka da poraste dovoljno za to putovanje čitat će knjige o Mjesecu kako bi o njemu naučio sve.
Ilustracije Vande Čižmek su nas oduševile, a posebno detalj s receptom za Martinove omiljene palačinke.
Uz živahne blizance i život uz jednu od najprometnijih ulica u Zagrebu, situacije poput ovih iz priče o Martinu su mi svakodneve šetnje i odlaske do parka pretvarale u živi horor.
Vjerujem da će mnogi roditelji prepoznati ovakve stresne epizode.
Sama autorica, Silvija Šesto, savršeno je istaknula važnost poučavanja najmlađih prometnim pravilima kako se ne bi dovodili u opasnost koje oni najčešće nisu ni svjesni.
„Divljanje“ civilizacije donijelo je ljudskom rodu mnoga dobra, no i nužnosti koje prijete temeljnom opstanku, a moraju se ispoštovati da bismo se kroz nju probijali. Osobito najmlađi, najranjiviji. Priča o čarobnoj zebri nastoji podučiti malene kako se prometnih pravila treba pridržavati da bi mogli uživati u košnici i suživotu s limenim ljubimcima, kojih je ponekad u gradu čini se i više no ljudi.
MARTINA I MRKVICA GUNĐALICA (tekst - Silvija Šesto, ilustracije - Vanda Čižmek)
Mrkvica gunđalica iz naslova je odmah osvojila simpatije moje djece i to im je bilo dovoljno da požele poslušati ovu veselu, duhovitu priču o djevojčici Martini koja osim svojih lutkica, igre u parku i šetnje s roditeljima jako voli i slatkiše. Na moju veliku sreću i još veće čuđenje, moja djeca jako vole skoro sve povrće. Mrkva im je najdraža. Zato su se čudili što Martinu mama mora nagovarati (i ucjenjivati) da pojede mrkvicu iz juhe. I baš zato su bili oduševljeni kada je ta ista mrkva progovorila. Bila je to jedna vrlo šaljiva, ali i stroga mrkva. Uvjerila je Martinu da će je, ne pojede li je, pretvoriti u zeca. Zatim su se u akciju poticanja zdrave prehrane uključile i Martinine lutkice. Uskoro je Martina, na vrlo maštovit način uvidjela da čak i naizgled obična mrkva može biti itekako zabavna. Možda ova priča potakne i vašu dječicu da drugačije promatraju onaj špinat i grašak na koji inače frkću nosom, a i vas da smislite kreativnije i zabavnije načine poticanja na zdravu prehranu od podmićivanja čokoladom kao nagradom za pojedeni zdravi obrok.
MUKA MALOG VUKA (tekst - Renato Baretić, ilustracije - Davor Šunk)
„Muka malog vuka“ priča je koja će djecu radnjom podsjetiti na Crvenkapicu, stihovitim načinom pripovijedanja i tonom na Ježevu kućicu, a zapravo u naizgled jednostavnoj priči za djecu skriva aktualne teme i probleme.
Mali vuk Vučko živi u skrovitom dijelu šume s majkom. Otac mu je davno nestao. U još dubljem dijelu šume živi njegov djed, Vučina. Jednoga dana majka ga pošalje da djedu odnese kolač. Vučko je za razliku od svojih predaka strašljiv vuk i koliko god njegov rod pratila reputacija neustrašivih i opasnih on nije želio ići njihovih stopama. Ipak, suoči se sa strahom od mračne šume i zaputi se k djedu. Putem ga sustižu razni likovi, sjene prošlosti njegovih predaka i pokušavaju mu naplatiti sve zlo koje su oni počinili. Ali srčanog Vučka, iako malenog stasom, krase čisto srce i velika hrabrost pa, ne samo da uspijeva pobjeći pred hajkom i stići do djedove kuće, već pokušava pobjeći i od najgoreg neprijatelja, duhova prošlosti koji ga ni krivog ni dužnog proganjaju. Diže glas trudeći se svima pokazati svoje pravo lice i izboriti svoje mjesto pod suncem, neokaljano grijesima njegovih predaka.
ZELENKAPICA (tekst - Silvija Šesto, ilustracije - Margareta Peršić)
O Zelenkapici sam prije opsežnije pisala. To je prva od ovih slikovnica koje smo čitali i baš nas je oduševila.
Ova problemska slikovnica koja govori o potrošačkom mentalitetu koji bi se mogao nazvati jednom od najvećom bolesti današnjice odličan je izbor za zajedničko čitanje, ali i poticaj za promišljanje,kako djeci tako i nama odraslima, koliko nam želja za materijalnim nepotrebno prazni novčanike, ali na kraju krajeva i dušu.
Priča počinje ovako: „Bila jednom jedna baka.“
Baka nije živjela u kućici usred šume već u gradu, na kraju jedne duge ulice. Na početku te iste ulice živjela je njezina unučica. Baka je obožavala unuku i unuka je obožavala baku. Jedne zime baka je odlučila unučici isplesti kapicu, a kako je u svojoj „vunokutiji“ imala samo zelenu vunicu djevojčica je dobila najljepšu zelenu kapicu, ali i svoje novo ime, Zelenkapica, koje joj se toliko svidjelo da se samo na njega odazivala. Jednoga dana majka je poslala Zelenkapicu da baki kupi i odnese kavu i šećer, kako baka ne bi morala izlaziti na hladnoću i snijeg. Dala joj je košaricu u koju je spremila sto novčića i upozorila je da osim u dućan, nigdje ne skreće i da nakon kupovine dobro čuva ostatak novčića.
Zelenkapica je krenula ulicom i nedugo nakon toga već je u košarici imala Kavu i Šećer te ostatak od osamdeset novčića. Kava i Šećer, kao i sve ostale stvari na koje je djevojčica kasnije naišla, su personificirani te kroz cijelu priču razgovaraju s njom. Neke je čuvaju, vode i upozoravaju na majčine riječi, a neke bezobrazno izazivaju i mame da to upozorenje ignorira. Ulica je puna blještavih izloga, dječja želja je velika, a samokontrola...hm, nikakva. Uskoro je Zelenkapica u jednom izlogu ugledala prekrasnu lutkicu. Naravno, lutkica se uskoro našla u njezinoj košari.
Sa svakim izlogom na koji je naišla košarica se punila stvarima koje djeci „baš trebaju i baš ih moraju imati“, a hrpica s novčićima je samo postajala sve manja, dok nije sasvim nestala. No ni tada nije mogla prestati s kupovinom pa je na kraju čak zamijenila i Kavu i Šećer za prekrasnu šarenu loptu. Njezino oduševljenje novim stvarčicama splasnulo je kada je došla do bakine kuće.
No baka, kako to već samo bake znaju, je imala razumijevanja i prave riječi utjehe, ali i rješenje za njezine jade.
Inače, sve knjige Naklade Semafora su na popustu od 20% do kraja mjeseca tako da ih možete naručiti putem njihovog e-maila, web stranice ili poruke na njihovoj facebook stranici. Moja preporuka je da svakako posjetite njihovu web stranicu na kojoj imaju kvalitetne naslove za sve uzraste, a ovih pet slikovnica, uz još mnoštvo drugih slikovnica za najmlađe pronaći ćete u biblioteci Šarena.
Čitali smo još neke naslove iz te biblioteke, no o njima ću pisati uskoro.
Sada ću samo kratko preporučiti Tonku i sutriće, Sirup protiv mačjeg kašlja, Sljemenka, Album Tomicu i Devetu ovčicu, to su one koje smo čitali i koje su nam se baš, baš svidjele.
